Accents and perception

Izgovor na stranom jeziku imao je različitu važnost tijekom povijesti. Danas se njegova bitna uloga očituje u ostvarivanju kontakata sa stranim govornicima i njihovom kulturom. Kako bi se izbjegli stereotipi zbog stranog akcenta i poboljšale mogućnosti zapošljavanja potrebna je korekcija izgovora. S razvojem tehnologije pojavile su se i nove instrumentalne metode kojima je olakšan rad na izgovoru. Jedna od njih je akustička metoda koja je korištena u ovom radu. Cilj ovoga istraživanja je provjeriti napredak u izgovoru francuskih oralnih vokala u razmaku od tri mjeseca. Za potrebe istraživanja dvaput je snimljeno 15 kroatofonih studenata prve godine francuskog jezika. Usporedba vokala provedena je na temelju frekvencijskih vrijednosti prvih triju formanata te potkrijepljena statističkom analizom. Rezultati pokazuju razliku u rubnim vokalima između dva snimanja te otvaranje vokalskih trapeza uslijed njihovog pomicanja. Pokazalo se i da poluotvoreni i poluzatvoreni vokali ispitanicima ...

Brojni radovi pokazuju da se hrvatski govornici ne pridržavaju pravila koje kazuje da se u hrvatskome jeziku silazni naglasak ne može ostvarivati na nepočetnome slogu riječi. Silazni se naglasak uglavnom javlja u sklopovima prednaglasnica i naglasnica, posuđenicama, vokativu jednine i genitivu imenica, vlastitim imenima, složenicama, stilističkim riječima i u oblicima glagola. Takav izgovor uobičajen je i kod nekih izvornih novoštokavaca s četveronaglasnim sustavom, koji je dijelom osnovica hrvatske ortoepske norme. U osječkome govoru, kao primjeru novoštokavskoga dijalekta, također se primjećuje uporaba silaznoga naglaska na nepočetnome slogu određenih kategorija riječi. Kao prilog opisu uzusa, na temelju kojega bi se mogle uskladiti teorija i jezična praksa, u radu se opisuju naglasne navike Osječana u izgovoru posuđenica (posebice izvedenica sa sufiksima na -st, -nt, -or i -log te posuđenica koje nisu izvedenice, ali koje se analogijom prisličuju izvedenicama na navedene sufikse) i ženskih mocijskih parnjaka tvorenih od muških parnjaka posuđenica na -nt, -or i -st te se utvrđuju uvjeti u kojima se ostvaruje silazni naglasak. Također se opisuju razlike u naglašivanju posuđenica s obzirom na dob osječkih govornika. Ključne riječi: osječki govor, naglasak, posuđenice, ortoepska norma, uzus L. Rajle: Naglasak posuđenica u osječkome govoru 147-180 148 Rasprave o hrvatskoj ortoepskoj normi, posebno njezinu naglasnome dijelu, ne jenjavaju. Sporno pravilo o nepostojanju silaznih naglasaka na nepočetnome slogu riječi brojni hrvatski govornici, uključujući i novoštokavce, ne poštuju, a njegovo strogo provođenje, posebice u nekim kategorijama riječi, doživljavaju obilježenim i nepoželjnim. Silazni se naglasci na nepočetnome slogu riječi tako često ostvaruju u sklopovima prednaglasnica i naglasnica, u posuđenicama, vokativu jednine i genitivu imenica, u vlastitim imenima, složenicama, stilističkim riječima i u oblicima glagola

Standardni je jezik idiom koji je nadregionalan i koji svaki govornik mora uciti. Kao i svaki jezicni sustav, standardni jezik ima vise jezicnih razina, između ostaloga i ortoepsku. Ortoepska norma bavi se pravilnim izgovorom glasova, rijeci, recenica i teksta, a u ovom radu posebna je pozornost usmjerena na pravilan izgovor glasova (naglasaka)ifonoloskih rijeci. Bitnu ulogu u promoviranju standardnoga izgovora imaju govorni mediji, narocito njihov informativni žanr. Stoga su kao polaziste za analizu odabrani sredisnji dnevnici osam regionalnih radijskih postaja Hrvatske radiotelevizije. Cilj je rada bio analizirati ortoepska odstupanja radijskih voditelja te usporediti radiostanice prema tipovima pogresaka i regionalnoj pripadnosti voditelja. Istraživanje je obuhvatilo nekoliko kategorija ortoepskih odstupanja: silazne naglaske na nepocetnim slogovima, (ne)prenosenje naglaska na prednaglasnicu, kracenje naglasaka i zanaglasnih dužina, neutralizaciju kratkih naglasaka, neprovođenje ...

Hrvatski standardni jezik ima visinski naglasni sustav koji se tradicionalno opisuje kao cetveronaglasni sustav s kracinama i zanaglasnim dužinama te s paradigmatskim preinakama prozodijskih pocela. Poucava se na raznim kolegijima na studijima fonetike, kroatistike i dramske umjetnosti, a poznavanje naglasne norme i njezina primjena važan je ishod studijskih programa. U okviru sest razlicitih studijskih programa anketiranjem izvoditelja kolegija, ciji su ishodi naglasne kompetencije, ispitali smo koliko su pojedine naglasne kompetencije važne kao ishodi ucenja te koje se poteskoce javljaju u pracenju, vrednovanju i ocjenjivanju znanja, percepcije i produkcije naglasaka kao ishoda ucenja. Testiranjem 60 studenata fonetike i(li) kroatistike koji su položili osnovne ortoepske kolegije istražili smo kakve su njihove kompetencije s obzirom na znanja o naglascima, vjestine percepcije i vjestine produkcije. O ukupnoj uspjesnosti studenata u naglasnim kompetencijama govori podatak o 62, 36 ...

Budući da su govorni mediji danas u velikom usponu, zanimljivo je pogledati kakav nam govorni model nude. Da bih to utvrdila, analizirala sam govor spikera i novinara televizijskih dnevnika. Pokazalo se da su odstupanja od govorne norme najveća u zanaglasnim dužinama, u prebacivanju naglaska na prislonjenicu, u hiperkorektnom izgovoru glasova i u izgovaranju stranih imena. Kako međutim govorna norma nije uvijek jasno odredena, nije uvijek ni moguće utvrditi je li nešto greška ili ne

U ovome se radu razlaže sustav naglašivanja primijenjen u Školskome rječniku hrvatskoga jezika i Hrvatskome mrežnom rječniku. Pritom se izlažu i neka prijeporna mjesta u različitim pristupima standardnojezičnomu naglašivanju, jednoga utemeljena na standardnojezičnoj naglasnoj normi s novoštokavskom osnovicom (koji je primijenjen u tim dvama rječnicima) te drugoga koji se, s različitih gledišta, temelji na otklonu od te norme. Ujedno se ističe važnost dijalektoloških i povijesnojezičnih podataka za oblikovanje vjerodostojnoga uvida u naglasni inventar hrvatskih govora te se naglasna norma promatra i u svjetlu odnosa između zagovornika deskriptivnoga i preskriptivnoga pristupa

Nepostojanje opceprihvacenog – ili barem prihvacenog od vecine – sistema transkripcije za perzijski jezik jedna je od poteskoca s kojima se svakodnevno suocavaju svi koji se bave perzijskim jezikom i književnoscu, odnosno iranistikom uopce. U bosanskohercegovackim orijentalistickim krugovima pitanje transkripcije za perzijski jezik ograniceno je na razmatranje prakticne transkripcije perzijskih imena u nasem jeziku. Kada je u pitanju naucna transkripcija, uvriježeno je koristenje ZDMG-sistema transkripcije za arapski jezik, sto, uslijed pojedinih specificnosti perzijskog pisma, kao i fonetske strukture perzijskog jezika – pogotovo sistema perzijskih kratkih vokala – može proizvesti određene nedoumice i nejasnoce. U ovom radu je, prema utvrđenim principima i na osnovu sistema transkripcije predocenih u cetiri recentna perzijska rjecnika, te uzimajuci u obzir pojedina rjesenja iz ZDMG-sistema transkripcije za arapski jezik, uz neznatne intervencije samoga autora, predložen sistem fone...

Ovaj je rad prikaz rezultata istraživanja o stavovima i procjeni izgovora neizvornih govornika hrvatskoga. U eksperimentu je sudjelovalo 137 studenata prve godine kroatistike, te prve i četvrte godine fonetike. Od njih se tražilo da za svakoga od desetoro neizvornih govornika procjene: materinski jezik, koliko dugo uče hrvatski, prihvatljivost njihova izgovora u različitim djelatnostima i u različitim situacijama na ljestvici od 1 do 7. U eksperimentu se koristilo snimkama desetero izvornih govornika pet različitih materinskih jezika: njemačkoga, engleskoga, vijetnamskoga, mađarskoga i španjolskoga, koji su u različitim stupnjevima usvojili hrvatski jezik. Ispitanici su najbolje prepoznavali podrijetlo govornika kojima je materinski jezik engleski. Pokazalo se da su ispitanici najtolerantniji pri uporabi izgovora u neformalnim situacijama, a najkritičniji prema uporabi u sredstvima javnoga priopćavanja.This paper presents results of a study of assessment of pronunciation and attitud...

'brıga' (im.) brıga 17 'brıga' (u službi priloga) čısto 'izravno; potpuno' 18 čısto 'čisto' dokle 'dok' (veznik) dọ kle 'do kad; do kud; odakle' mast 'mošt' mạ st 'mast' moȑe moȑe (prez. 3. l. sg. < mot'i) (G sg., NAV pl. < moȑa) mọ re 'moȓe' poštivati 'posložiti' poštıvati 'poštovati' rano 'rano' (prilog) rạ no 'rano' (prid.) sedıti 'sjediti' sẹ dıti 'sijedjeti'

'brıga' (im.) brıga 17 'brıga' (u službi priloga) čısto 'izravno; potpuno' 18 čısto 'čisto' dokle 'dok' (veznik) dọ kle 'do kad; do kud; odakle' mast 'mošt' mạ st 'mast' moȑe moȑe (prez. 3. l. sg. < mot'i) (G sg., NAV pl. < moȑa) mọ re 'moȓe' poštivati 'posložiti' poštıvati 'poštovati' rano 'rano' (prilog) rạ no 'rano' (prid.) sedıti 'sjediti' sẹ dıti 'sijedjeti'

Ovaj je rad prikaz rezultata istraživanja o stavovima i procjeni izgovora neizvornih govornika hrvatskoga. U eksperimentu je sudjelovalo 137 studenata prve godine kroatistike, te prve i četvrte godine fonetike. Od njih se tražilo da za svakoga od desetoro neizvornih govornika procjene: materinski jezik, koliko dugo uče hrvatski, prihvatljivost njihova izgovora u različitim djelatnostima i u različitim situacijama na ljestvici od 1 do 7. U eksperimentu se koristilo snimkama desetero izvornih govornika pet različitih materinskih jezika: njemačkoga, engleskoga, vijetnamskoga, mađarskoga i španjolskoga, koji su u različitim stupnjevima usvojili hrvatski jezik. Ispitanici su najbolje prepoznavali podrijetlo govornika kojima je materinski jezik engleski. Pokazalo se da su ispitanici najtolerantniji pri uporabi izgovora u neformalnim situacijama, a najkritičniji prema uporabi u sredstvima javnoga priopćavanja.This paper presents results of a study of assessment of pronunciation and attitud...

Kratak sadržaj Uvod. Glas je produkt vibratornog kretanja glasnica i rezonantnih efekata vokalnog trakta, stoga je instrumentalno praćenje samog vibratornog procesa jedan od bitnih aspekata objektivnog instrumentalnog ispitivanja glasa. Neodgovarajuća visina i neprimjerena glasnost, kao i pojačana nazalnost, predstavljaju osnovne karakteristike glasa kod osoba sa oštećenim sluhom. Cilj istraživanja je bio da se uradi detaljna analiza i poređenje akustičke strukture vokala A kod ispitanika sa oštećenim sluhom i ispitanika sa urednim sluhom i normalnim glasom. Metode. Ukupan uzorak je činilo 40 ispitanika, uzrasta od 17 do 20 godina (18,50 ± 1,13), oba pola (50% muškog), koji su podijeljeni u dvije grupe. Prvu grupu je činilo 20 ispitanika sa umjereno teškim oštećenjem sluha (56-70 dB), dok je druga grupa obuhvatila 20 ispitanika bez oštećenja sluha. Ispitanici obje grupe su međusobno ujednačeni po polu i uzrastu (± 3 mjeseca). Istraživanje je realizovano tokom maja 2018. godine u srednjim školama i Medicinskom fakultetu u Foči, i specijalnoj školi sa domom učenika ,,Bubanj" u Nišu. Rezultati. Statistički značajna razlika između ispitanika sa urednim i oštećenim sluhom utvrđena je za 11 od 14 ispitivanih akustičkih parametara vokala A: standardna devijacija osnovne frekvencije (STD), ukupan jitter (Jitta), jitter procenat (Jitt), relativna srednja vrijednost perturbacije (RAP), koeficijent varijacije osnovne frekvencije (vFo), shimmer (Shdb), shimmer procenat (Shim), koeficijent perturbacije amplitude (APQ), odnos šuma i harmonika (NHR), indeks prigušene fonacije (SPI) i indeks intenziteta osnovne frekvencije i tremora (FTRI), pri čemu ispitanici sa oštećenim sluhom ostvaruju veće vrijednosti navednih parametara. Zaključak. Prikazani rezultati ukazuju na patološke promjene u glasu kod ispitanika sa oštećenim sluhom i potrebu za rehabilitacijom glasa ovih ispitanika. Ključne riječi: poremećaji glasa, akustička analiza glasa, umjereno teško oštećenje sluha Uvod Prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije oštećenja sluha se dijele na: blago oštećenje sluha (26-40 dB), umjereno oštećenje sluha (41-55 dB), umjereno teško oštećenje sluha (56-70 dB), teško oštećenje sluha (71-90 dB), veoma teško oštećenje sluha (prag sluha preko 91 dB) i totalnu gluvoću (nema ostataka sluha) [1]. Na našem području skoro da uopšte nisu rađena detaljna istraživanja akustičke strukture glasa kod djece i osoba sa oštećenjem sluha, te su teorijska i istraživačka sazna-Results. A statistically significant difference between hearing-impaired and normal-hearing speakers was found in 11 out of 14 tested acoustic parameters of vowel /a/: Standard Deviation of Fundamental Frequency (STD), Absolute Jitter (Jitta), Percentage of Jitter (Jitt), Relative Average Perturbation (RAP), Fundamental Frequency Variation (vFo), Shimmer (Shdb), Percentage of Shimmer (Shim), Amplitude Perturbation Quotient (APQ), Noise-to-Harmonic Ratio (NHR), Soft Phonation Index (SPI) and Frequency Tremor Intensity Index (FTRI) whereby the hearing-impaired participants showed higher values of the above-mentioned parameters. Conclusion: The obtained results show pathological changes in the voice of hearing-impaired persons, as well as the need for voice rehabilitation.

Kratak sadržaj Uvod. Glas je produkt vibratornog kretanja glasnica i rezonantnih efekata vokalnog trakta, stoga je instrumentalno praćenje samog vibratornog procesa jedan od bitnih aspekata objektivnog instrumentalnog ispitivanja glasa. Neodgovarajuća visina i neprimjerena glasnost, kao i pojačana nazalnost, predstavljaju osnovne karakteristike glasa kod osoba sa oštećenim sluhom. Cilj istraživanja je bio da se uradi detaljna analiza i poređenje akustičke strukture vokala A kod ispitanika sa oštećenim sluhom i ispitanika sa urednim sluhom i normalnim glasom. Metode. Ukupan uzorak je činilo 40 ispitanika, uzrasta od 17 do 20 godina (18,50 ± 1,13), oba pola (50% muškog), koji su podijeljeni u dvije grupe. Prvu grupu je činilo 20 ispitanika sa umjereno teškim oštećenjem sluha (56-70 dB), dok je druga grupa obuhvatila 20 ispitanika bez oštećenja sluha. Ispitanici obje grupe su međusobno ujednačeni po polu i uzrastu (± 3 mjeseca). Istraživanje je realizovano tokom maja 2018. godine u srednjim školama i Medicinskom fakultetu u Foči, i specijalnoj školi sa domom učenika ,,Bubanj" u Nišu. Rezultati. Statistički značajna razlika između ispitanika sa urednim i oštećenim sluhom utvrđena je za 11 od 14 ispitivanih akustičkih parametara vokala A: standardna devijacija osnovne frekvencije (STD), ukupan jitter (Jitta), jitter procenat (Jitt), relativna srednja vrijednost perturbacije (RAP), koeficijent varijacije osnovne frekvencije (vFo), shimmer (Shdb), shimmer procenat (Shim), koeficijent perturbacije amplitude (APQ), odnos šuma i harmonika (NHR), indeks prigušene fonacije (SPI) i indeks intenziteta osnovne frekvencije i tremora (FTRI), pri čemu ispitanici sa oštećenim sluhom ostvaruju veće vrijednosti navednih parametara. Zaključak. Prikazani rezultati ukazuju na patološke promjene u glasu kod ispitanika sa oštećenim sluhom i potrebu za rehabilitacijom glasa ovih ispitanika. Ključne riječi: poremećaji glasa, akustička analiza glasa, umjereno teško oštećenje sluha Uvod Prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije oštećenja sluha se dijele na: blago oštećenje sluha (26-40 dB), umjereno oštećenje sluha (41-55 dB), umjereno teško oštećenje sluha (56-70 dB), teško oštećenje sluha (71-90 dB), veoma teško oštećenje sluha (prag sluha preko 91 dB) i totalnu gluvoću (nema ostataka sluha) [1]. Na našem području skoro da uopšte nisu rađena detaljna istraživanja akustičke strukture glasa kod djece i osoba sa oštećenjem sluha, te su teorijska i istraživačka sazna-Results. A statistically significant difference between hearing-impaired and normal-hearing speakers was found in 11 out of 14 tested acoustic parameters of vowel /a/: Standard Deviation of Fundamental Frequency (STD), Absolute Jitter (Jitta), Percentage of Jitter (Jitt), Relative Average Perturbation (RAP), Fundamental Frequency Variation (vFo), Shimmer (Shdb), Percentage of Shimmer (Shim), Amplitude Perturbation Quotient (APQ), Noise-to-Harmonic Ratio (NHR), Soft Phonation Index (SPI) and Frequency Tremor Intensity Index (FTRI) whereby the hearing-impaired participants showed higher values of the above-mentioned parameters. Conclusion: The obtained results show pathological changes in the voice of hearing-impaired persons, as well as the need for voice rehabilitation.

The purpose of this paper is to determine to what extent the elementary school lessons designed to teach accents actually lead to an improvement of students’ competencies in that domain. On the basis of insight into the very few existing previous studies on the matter, we hypothesized that before formal accent training, students of the seventh and eighth grade of elementary school in Zagreb will not correctly pronounce the Standard Croatian tones, and that the teaching methods in this area will have a severely limited effect. The production of tones was recorded during the academic year 2017/2018 in a group of 34 students before and after accent training (as part of their regular class activities), which was followed by acoustic analysis and statistical processing. The results showed that before their accent lessons, the students correctly produced falling tones, but during the same phase they have systematically failed to produce rising tones. Even though the class activities have indeed positively contributed to the learning of short-rising and long-rising accents, this effect has been smaller than 10 %. The paper discusses various ways in which elementary school teaching methods can be improved so as to lead to better learning outcomes in the domain of Standard Croatian prosody.

Sažetak Ovaj rad donosi prikaz tonske strukture slavonskih folklornih napjeva. Iznesena zapažanja temelje se na rezultatima koje je autor dobio analizom slavonskih tradicijskih napjeva, ali i sustavnim višegodišnjim proučavanjem problematike slavonske narodne glazbe. Autorovo tumačenje tonskih nizova provodi se u skladu s načelima klasične glazbene teorije te obuhvaća popis i analizu svih intervalskih odnosa među tonovima s posebnim naglaskom na one, koji predstavljaju specifične osobine određene ljestvice. Uz broj tonova, koji grade pojedini niz i nastale ljestvične obrasce, autor razvrstava pojedine napjeve po kompleksnosti njihove tonske građe. Ključne riječi: hrvatska narodna glazba, slavonska narodna glazba, Šokac, etnomuzikologija, glazbena teorija. Predmet ovoga rada obuhvaća istraživanje tonske građe narodnih napjeva iz Slavonije.Pod slavonskom tradicijskom glazbom smatramo glazbene osobine Šokaca[2]-starosjedilačkog stanovništva, koje naseljava istočni dio Hrvatske. To je geografsko područje, koje se naziva Slavonija i Baranja. Prostire se od rijeke Drave na sjeveru (granica sa Mađarskom), Save na jugu (granica s Bosnom i Hercegovinom) do Dunava na istoku (granica sa Srbijom). Cilj istraživanja ovoga rada je analizom tonskih odnosa izdvojiti tonske nizove, karakteristične za glazbeno folklornog nasljeđe Slavonije. Za analizu slavonskih folklornih napjeva koristili smo sljedeće zbirke napjeva: Il' pjevajte ili zasvirajte autora Mihaela Ferića, Maramica s granama autora Duška Topića i Gori lampa nasrid Vinkovaca autora Julija Njikoša. Kako bismo prikazali zanimljive i prije svega jedinstvene primjere po pitanju tonske građe, koristili smo, uz navedene zbirke i napjeve, koji su za ovu namjenu snimljeni na terenu te melografirani. U cijelosti smo analizirali 510 zapisa s 85 različitih lokaliteta u Slavoniji. Od toga su 27 instrumentalna te 483 vokalna i vokalno-instrumentalna zapisa. Za određivanje tonskih nizova izdvojili smo tri značajna elementa. To su: broj tonova u napjevu, njihov međusobni odnos i status svakog pojedinog

8WMH.DM ILNVLUDQRJ ]DJUL]D QD WUDMDQMH L]JRYRUD JODVQLND U istra'ivanju je na uzorku od 5 govorno i slu{no normalnih govornika hrvatskoga koji su izgovarali pet logatoma (apa, afa, ata, asa, a{a) promatran prirodan izgovor i utjecaj fiksiranog zagriza na trajanje glasnika. Mjerenjem trajanja pojedinih glasnika u akusti~kom signalu ustanovljeno je da ometanje izgovora fiksiranim zagrizom zna~ajno produljuje izgovor vokala (za 14 ms prvog, nagla{enog, a za 25 ms drugog, nenagla{enog), ali ne mijenja zna~ajno trajanje konsonanta (dulji je za samo 3 ms). Rezultati se obja{njavaju relativnom stabilno{}u artikulacijskog programa i potpunim kompenzacijskim u~inkom artikulacijskog sklopa u izgovoru konsonanta i njegovim djelomi~nim u~inkom u izgovoru vokala.

Speech is leading method of teaching mostly in all institutions of formal and nonformula education. Teaching usually takes place in classroom and therefore is important to insure good speech intelligibility in all parts of classrooms equally. Poor speech intelligibility can lead to bad comprehension of teaching materials and consequently to poor academic performance. Purpose of this research is to explore what's degree of speech intelligibility in classrooms, which impact have distance between teacher and student and to determine is there difference among classrooms which are closer or further from street and to see is there corelation between high intensiti of noise and poor speech intelligibility and put the results in applicable regulations of noise levels. Using device Verifier we made measurements and statistical analysis showed that speech intelligibility decreases with distance from the teacher. Also, results show that in most of classroom, noise level is above the permitted level prescribed in «Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave». Also results shows that higher noise affects speech intelligibility decreasing it. In the research isn't spotted correlation among classroom distance from the street with speech intelligibility, except in one measure point. The resulting measures give's us opinion that student in average don't understand each 10 word and that can significantly affect on learning.

CROATIAN (ENGLISH BELOW):
Mali jezici rijetko dolaze u kontakt osim ako nije riječ o geografski i kulturološki bliskim
jezicima. Hrvatski i gruzijski geografski su udaljeni, imaju otprilike podjednak broj govornika te su, iako genetski ne pripadaju istoj jezičnoj porodici, donekle tipološki slični (složeni konsonantski sustavi, vokalski sustavi prosječne veličine, konsonantski klasteri), stoga
je zanimljivo vidjeti koje se fonološke i fonetske pojave javljaju u međujeziku govornika koji
ovladavaju hrvatskim kao inim jezikom (HIJ), a kojima je polazni jezik gruzijski. Ovaj se
rad bavi ponajprije fonološkim i fonetskim odstupanjima u izgovoru gruzijskih govornika
koji ovladavaju hrvatskim. Najprije će se ukratko opisati fonološki sustav gruzijskoga
kako bi se, kontrastiranjem s hrvatskim fonološkim sustavom, dio odstupanja pokušalo
objasniti kao prijenosne pojave iz polaznog jezika. Primijenjena vrijednost takva pristupa
jest u tome što on može dati smjernice za poučavanje izgovoru hrvatskoga specifične skupine inojezičnih govornika, ali i produbiti spoznaje o kontaktnim fenomenima koji se javljaju
prilikom susreta hrvatskoga s brojnim jezicima koji su dio svjetske jezične raznolikosti, a
ne samo s velikim europskim i svjetskim jezicima.

ENGLISH:
Small languages rarely come in contact, unless they are geographically and culturally
close. Croatian and Georgian are geographically distant and have approximately the
same amount of speakers. Although they do not belong to the same language family,
they are somewhat typologically similar (they have complex consonant systems,
average vowel systems, and consonant clusters). It is interesting to see what phonological and phonetic phenomena occur in the interphonology of L1 Georgian – L2
Croatian speakers. This paper mainly deals with phonological and phonetic errors in
the pronunciation of native speakers of Georgian who learn Croatian. The phonological system of Georgian is described by contrasting it with the Croatian language in
order to identify one group of errors as transfer phenomena from the source language. The applied value of such an approach is to provide guidelines for teaching pronunciation to a specific group of L2 speakers and to provide a profound insight into
contact phenomena. This phenomenon occurs when Croatian comes into contact
with numerous languages, which are a part of the world’s language diversity, and not
only with big European and world languages.

U opceprihvacenom suvremenom implicitnom govornom standardu naglasci se na prislonjenicama gotovo nikad redovito ne ostvaruju, osobito se ne ostvaruje novije prelaženje, odnosno „oslabljeno“ prelaženje naglaska. Brojna istraživanja govore da se naglasci na prislonjenice ne prenose redovito niti s kracih (jednosložnih i dvosložnih rijeci), niti se naglasci prenose na visesložne prijedloge, ponajmanje na veznike, unatoc strogim preporukama ortoepske „klasicne“ norme (premda takvih prelaženja ipak ima, ali ona su mahom stilisticka i smatraju se odmakom od implicitnoga govornog standarda). Autorice se bave proucavanjem naglasaka na prislonjenicama u glumackom govoru. Spomenuta razlika između „klasicne“ norme i uporabe najcesce se dotice javnih govornika: spikera, novinara, voditelja, predavaca, politicara pa i glumaca, ali u studijskim kontroliranim uvjetima i gotovo se uvijek dotice govora glumackih prvaka. No, rjeđe se proucava govor glumaca u njegovoj stvarnoj izvedbi – u kazalisnoj ...

This paper describes SPICE system capabilities (Speech Processing-Interactive Creation and Evaluation toolkit for new languages) from a "naive" user viewpoint. The system is created at the Carnegie Mellon University and it is dedicated to the development of speech technologies for the so-called non-central languages. The Croatian language belongs to that group of languages. The paper presents basic characteristics of the SPICE system and explains how the creation of automatic speech recognition (ASR) and text-to-speech (TTS) system for a new language can be performed. SPICE system tuning processes and phases are described in detail. The description was based on the working experience with the system, which resulted in a Web-based Croatian Speech Synthesis System.

Uvod u znanost o japanskom jeziku: Osnovna obilježja, glasovni sustav i leksički slojevi" is a groundbreaking work on Japanese linguistics written in Croatian language. The book's primary contribution lies in its methodical exploration of diverse facets of the Japanese language and the accomplishments of linguistic research related to it, all while considering the perspective of Croatian and other Slavic languages. By delving into the language's structure, grammar, and unique characteristics from a Japanese perspective, this monograph enriches the reader's comprehension of the Japanese language. As a valuable resource, it caters to both Croatianspeaking Japanese language students and those interested in general linguistics. The book comprises four informative chapters, along with an appendix that covers fundamental aspects of the Japanese writing system.

Uzlazno-silazno-uzlazni naglasak u razgovorima na njemačkom jeziku Sažetak Uzlazno-silazno-uzlazni naglasak je zbog svoje upadljive složenosti zasigurno jedan od osebujnijih tonskih naglasaka u njemačkom jeziku. Čini se da oslikava vrlo visok stupanj informacijske bitnosti istaknute riječi ili jaku potrebu skretanja sugovornikove pozornosti na izričaj koji slijedi istaknutoj riječi. Dosad nije bio dostatan predmet istraživanja prozodije njemačkog jezika. Cilj je ovog istraživanja odrediti moguće funkcije uzlazno-silazno-uzlaznog naglaska unutar razgovora na njemačkom jeziku pri konstituiranju govornih činova, strukturiranju razgovora te izražavanju modalnosti iskaza. Korpus čini 100 isječaka iz razgovora vođenih u sklopu radijske kontakt-emisije "Im Gespräch" (Deutschlandradio), koji sadrže po jedan uzlazno-silazno-uzlazni naglasak unutar svoga verbalnog konteksta. Analiza pokazuje da se uzlazno-silazno-uzlazni naglasak pojavljuje unutar izričaja koji funkcioniraju kao dio samoinicijativnih pobližih pojašnjenja, bezrezervnih uvjeravanja, a sporadično i ironičnih iskaza, poziva te potvrđivanja. Ključne riječi: konverzacija, uzlazno-silazno-uzlazni naglasak, njemački jezik, ilokucijska snaga izričaja D. Marić: Uzlazno-silazno-uzlazni naglasak u razgovorima na njemačkom jeziku 109-125 110

Ovaj rad govori o pojavljivanju silaznih naglasaka na nepočetnim slogovima riječi u turopoljsko-posavskom i slavonskom dijalektu. Govori se o tome kako se prema normi silazni naglasci mogu nalaziti isključivo na jednosložnim riječima i na početnim slogovima dvosložnih i višesložnih riječi, no u svakodnevnom govoru dolazi do naglašavanja koje nije u skladu s normom. Nadalje, navodi se iz literature, koja obrađuje normu, da osobna imena ne treba podlagati normi, no da za ostale antroponime ne vrijedi isto. Što se tiče toponima, njih je u redu modificirati da bi bili u skladu s normom. Nakon pregleda odnosa norme i silaznih naglasaka na nepočetnim slogovima, rad se bavi opisivanjem kajkavskog narječja i turopoljsko-posavskog dijalekta. Određuju se prostorne granice turopoljsko-posavskog dijalekta i opisuju se njegove jezične karakteristike. Rad se bavi silaznim naglascima na nepočetnim mjestima u imenicama, pridjevima, brojevima, zamjenicama i glagolima u turopoljsko-posavskom dijalekt...

U radu se kritiziraju tvrdnje određenih hrvatskih fonetičara o tendenciji neutralizacije dvaju hrvatskih kratkih naglasaka. Autor pokazuje da takve tvrdnje nisu točne, analizirajući argumente koji se navode toj tezi u prilog. U radu se kritiziraju sociofonetska istraživanja dotičnih fonetičara kao irelevantna i oblikovanatako da je već a priori jasno da se njima ne može ništa dokazati. Također, dokazuje se da argumenti o neutralizaciji naglasaka u Benešićevu rječniku ne stoje. Autor zaključuje da nema nikakvih dokaza za tendenciju neutralizacije kratkih naglasaka u hrvatskim štokavskim dijalektima.

Na osnovu artikulacijskih karakteristika glasova staroindoarijskoga odreduju se neophodna razlikovna obilježja i modelira fonološki sustav tog jezika. Uspostavlja se 11 artikulacijskih dihotomnih obilježja koja efikasno opisuju glasovni sustav staroindoarijskoga. Nadalje, na osnovu sonagrafske analize vremenskih, frekvencijskih i intenzitetskih osobina jednog uzorka izgovora izoliranih glasova staroindoarijskoga razrađuje se akustički fonološki sustav tog jezika. Uspostavlja se 12 akustičkih dihotomnih obilježja. Budući da je čvrsto polazište u modeliranju akustičkog sustava bila sonografska anliza, ona je navela na modificiranje nekih i uspostavljanje nekih novih obilježja u usporedbi s uobičajenim popisom fonoloških obilježja i opisom fonološkog sustava ovog jezika. U modeliranju fonološkoga sustava pokazalo se da je moguće ranija dijakronijska motfološka stanja jezika uzeti u obzir u ostvarivanju sustavnijeg fonološkog opisa i otkrivanju dubinske fonološke strukture

Istraživanje je usmjereno na proučavanje glasa, njegovih karakteristika i razlika u tim karakteristikama. Priložena i analizirana literatura pretpostavlja varijabilnost glasa s obzirom na situaciju i s obzirom na širok spektar svakodnevnih situacija, kao i promjenu glasa kroz vrijeme u istog govornika. Analiza literature, međutim, ne pokazuje odnos varijabilnosti i dvojezičnosti. Rad je fokusiran na otkrivanje odnosa između varijabli: varijabilnosti, interakcijskog okruženja i jezika govornika. Kvalitativnim pristupom usmjerava se na detaljnu procjenu glasa dvojezičnih ispitanika – dvije diplomirane talijanistice i dvije osobe iz dvojezičnog okruženja korištenjem dugotrajnih uprosječenih spektara – LTAS-a. Ispitanici su snimljeni u Studiju za akustička snimanja na FFZG-u, a snimljeni materijal za svakog ispitanika sadrži snimku triju fonacija glasa /a/, čitanje tekstova te argumentiranje stava o odabranom problemu na talijanskom i hrvatskom jeziku. Dodatno, snimljen je dijalog izmeđ...

Na osnovu artikulacijskih karakteristika glasova staroindoarijskoga odreduju se neophodna razlikovna obilježja i modelira fonološki sustav tog jezika. Uspostavlja se 11 artikulacijskih dihotomnih obilježja koja efikasno opisuju glasovni sustav staroindoarijskoga. Nadalje, na osnovu sonagrafske analize vremenskih, frekvencijskih i intenzitetskih osobina jednog uzorka izgovora izoliranih glasova staroindoarijskoga razrađuje se akustički fonološki sustav tog jezika. Uspostavlja se 12 akustičkih dihotomnih obilježja. Budući da je čvrsto polazište u modeliranju akustičkog sustava bila sonografska anliza, ona je navela na modificiranje nekih i uspostavljanje nekih novih obilježja u usporedbi s uobičajenim popisom fonoloških obilježja i opisom fonološkog sustava ovog jezika. U modeliranju fonološkoga sustava pokazalo se da je moguće ranija dijakronijska motfološka stanja jezika uzeti u obzir u ostvarivanju sustavnijeg fonološkog opisa i otkrivanju dubinske fonološke strukture