Kao što je Marianne Sághy sažela na prvim stranicama svoje knjige, sv. Martin bio je prvi svetac koji je bio proglašen svetim zbog svoje Christoformitas, a ne načina smrti, odnosno mučeništva. Tijekom zadnjih godina, nekoliko članaka i...
moreKao što je Marianne Sághy sažela na prvim stranicama svoje knjige, sv. Martin bio je prvi svetac koji je bio proglašen svetim zbog svoje Christoformitas, a ne načina smrti, odnosno mučeništva. Tijekom zadnjih godina, nekoliko članaka i knjiga bavio se životom sv. Martina, međutim, Marianne Sághy je bila prva osoba koja je sv. Martinu, sinu Panonije, posvetila monografiju na mađarskom jeziku. Knjiga se sastoji od šest poglavlja. Prva dva su zapravo uvod za posljednja četiri: prvo daje povijesni kontekst doba sv. Martina, dok drugo predstavlja žanr Vita Martini te osvijetljava historiografiju te tematike. Sv. Martin i Sulpicije Sever, autor Martinove legende, ne mogu se razmatrati zasebno, jer sve što znamo o sv. Martinu dolazi upravo iz njegovog djela. Sulpicije Sever bio je bogati službenik koji je napustio svoju službu te osnovao asketski centar na ruralnom području, slijedeći primjer Paulina iz Nole. Do 4. stoljeća kršćanima koji su se bojali sekularizacije Crkve bilo je teško živjeti. Oni su odustali od svega, odselili se dalje od svijeta te naposljetku čekali Posljednji sud. Unatoč tome, vladajuća crkvena elita ih je nastojala kontrolirati. Pišući Život sv. Martina, nakana Sulpicija Severa bila je pružiti uzorni model idealnog vođe koji je bio karizmatičan sveti čovjek. Naglasak na Martinova čudesa bio je znak njegove sličnosti Kristu. Do sredine 20. stoljeća, historiografija se koncentrirala na pitanja jesu li se ta čudesa doista dogodila, no u posljednjih sedamdeset godina, istraživači su koristili ta čudesa kako bi ocrtali mentalitet doba sv. Martina. Novina u djelu Marianne Sághy jest upravo njezina nakana da predstavi kako su ljudi kasne antike čitali i razumijeli Vita Martini. U sljedeća tri poglavlja, ona slijedi redoslijed legende. Treće poglavlje bavi se Martinovom mladosti: njegovim rođenjem i njegovim vojničkim danima. Na početku se Sághy fokusirala na historiografske debate, a potom okrenula alegoričkom značenju teksta. Točan datum i mjesto rođenja sv. Martina bilo je predmetom debate: Szombathely (Savaria) i Pannonhalma (Savaria Sicca) bili su smatrani mjestima njegovog rođenja. Pannonhalma kao mjesto rođenja bila je benediktinska izmišljotina koja se pojavila u kasnome srednjem vijeku. Što se pak datuma tiče, između 316. i 336., autorica je izabrala 336. kao godinu rođenja sv. Martina. Problem koji se pak ovdje pojavio, bilo je pitanje trajanja njegovih vojničkih dana. Legenda govori kako je bio vojnik pet godina, međutim, službeno su pojedinci morali provoditi 25 godina u vojsci. Sághy predstavlja tri lica sv. Martina kao vojnika: on je bio redovnik-vojnik, milostivi vojnik i mučenik-vojnik. Njegovo vojništvo moglo bi biti metafora njegove službe i vjere, tim više što je pokazao svoju poniznost i dobrotu u vojci. Poznata scena kada je Martin podijelio svoj plašt s prosjakom simbolizira odnos Boga i čovjeka. Međutim, u tumačenju od Sághy, Martin je prepoznao sebe u prosjaku, prije Posljednjeg suda. To je isto tako značilo sličnost Kristu, jer se u Martinovom snu Krist pojavio u svojem polu-plaštu. Martinovo mučeništvo je isto simbolično, jer kada je odbio službu u vojsci, prihvatio bi bio mučeništvo već sljedeći dan, no suparnička se vojska povukla. U nastavku je mučeništvo reinterpretirano, oni koji se odreknu svijeta, novi su mučenici. Četvrto se poglavlje bavi razdobljem Martinova lutanja i njegova tri lica tijekom tog razdoblja: apostolom, pustinjakom i prorokom. Martin je otišao na područje Ilirije i Panonije kako bi preobratio svoje roditelje i Arijance, potom je postao pustinjakom u Gallinariji i kasnije u Ligugé, gdje je izveo svoja čudesa te postao "svetim čovjekom" tog područja. Autorica naglašava važnost da su u kršćanstvu ljudi posrednici u odnosu na poganske religije.