Alkini
 Alkini su ugljovodonici koji na
jednom mestu u svom molekulu
imaju dva susedna ugljenikova
atoma spojena trogubom vezom,
odnosno nezasićenom vezom koju
sačinjavaju tri elektronska para
 Opšta formula alkina:
Cn
H2n-2
Struktura alkina
 sp hibridizacija
 linearni raspored hibridnih orbitala
 trogubu vezu čini jedna σ i dve π-veze,
koje leže u međusobno normalnim
ravnima
 geometrija dela molekula koji sadrži
trogubu vezu je stoga linearna
 Zbog difuznog karaktera π-veza
distribucija elektrona u troguboj vezi ima
oblik cilindričnog oblaka
z
x
y
z
x
y
+ =
pzpy
sp
py
pz
sp
pz-pz
py-py
σsp-sp
Struktura alkina (nastavak)
 Kao posledica hibridizacije i dve π-veze,
troguba veza je vrlo jaka
 Takođe je velika i energija C-H veze
terminalnih alkina
 Dužina C≡C veze je manja nego kod
dvogube (120 pm), a takođe je kraća i
≡C-H veza
 Razlog: povećani s-karakter hibridnih sp
orbitala (učešće s-orbitale je 50%)
Struktura alkina (nastavak)
 Karakteristične reakcije alkina su
adicije, s tom razlikom što su manje
reaktivni od alkena
 Alkini sa trogubom vezom unutar
molekula su stabilniji od terminalnih
 Prvi član homologe serije je acetilen,
C2
H2
, po kome se čitava klasa
jedinjenja naziva acetilenima
Nomenklatura
 Alkini se imenuju po dva sistema:
 kao derivati acetilena i
 po IUPAC nomenklaturi
 Kao derivati acetilena: smatra se da
su vodonikovi atomi u acetilenu
zamenjeni alkil grupama
IUPAC nomenklatura alkina
 Dobijaju imena po istim pravilima koja
važe za alkane i alkene, samo što dobijaju
nastavak –in
 osnovna struktura je najduži niz koji sadrži
trogubu vezu
 prisustvo dve, tri itd. trogubih veza naznačava
se imenom alkadiin, alkatriin, itd.
 položaji trogube veze i supstituenata
označavaju se brojevima
 Numerisanje počinje od kraja bližeg troguboj
vezi, a obeležava se prvi ugljenikov atom
trogube veze
IUPAC nomenklatura alkina
(nastavak)
CH3 CH2 CH
CH3
C C C2H5
35
etil-sec-butilacetilen
(5-metil-3-heptin)
CH C C2H5 CH3 C C CH3 CH3 C C CH(CH3)2
izopropilmetilacetilen
(4-metil-2-pentin)
dimetilacetilen
(2-butin)
etilacetilen
(1-butin)
IUPAC nomenklatura alkina
(nastavak)
 Ukoliko su u molekulu prisutne i dvoguba
i troguba veza, takav ugljovodonik se
zove alkenin
 Pri numerisanju glavnog niza koji sadrži i
jednu i drugu vezu, polazi se od kraja koji
je najbliži jednoj od njih
 Ako su dvoguba i troguba veza
ekvivalentne u odnosu na krajeve niza,
manjim brojem se obeležava dvoguba
veza
CH3
-CH=CH-C≡CH 3-penten-1-in
HC≡C-CH2
-CH=CH2
1-penten-4-in
IUPAC nomenklatura alkina
(nastavak)
 Za osnovni niz nezasićenog razgranatog
ugljovodonika uzima se onaj koji ima
najveći mogući broj dvogubih i trogubih
veza
 Ako u obzir za izbor mogu doći dva ili više
nizova, izbor se vrši u korist
 (1) onog koji ima najveći broj C-atoma;
 (2) ako je broj C-atoma jednak, uzima se onaj
koji sadrži veći broj dvogubih veza. U svemu
ostalom važe isti principi po kojima se
imenuju zasićeni razgranati aciklični
ugljovodonici
Fizičke osobine alkina
 slične su fizičkim osobinama alkana i
alkena
 Ne rastvaraju se u vodi, rastvaraju se u
nepolarnim organskim rastvaračima kao što je
benzen, ugljentetrahlorid, etar
 Gustina im je manja od gustine vode
 Tačke ključanja rastu sa povećanjem broja
ugljenikovih atoma i slične su tačkama
ključanja odgovarajućih alkana i alkena
Dobijanje alkina
 Dva osnovna načina za uvođenje
trogube veze u molekul:
 dvostruka eliminacija iz 1,2-
dihalogenalkana ili 1,1,2,2-
tetrahalogenalkana
 alkilovanje terminalnih alkinil jona
Dvostruka eliminacija iz
1,2-dihalogenalkana
 Budući da se dihalogenalkani lako
dobijaju iz odgovarajućih alkena
adicijom halogena, ova reakcija
omogućava prevođenje dvogube u
trogubu vezu u nekoliko koraka
 Reakcija se izvodi jakim bazama
C C
H H
X X
KOH
alkohol
C C
H
X
C C
alkohol
KOH
Dehalogenovanje 1,1,2,2-
tetrahalogenida
 Zagrevanjem tetrahalogenida sa cinkom u
prahu, u alkoholnom rastvoru, dobijaju se
alkini
XX
CCC
X X
CC
Zn
 Adicija halogena se primenjuje za zaštitu
trogube veze
Alkilovanje acetilena alkil-
halogenidima
 Ova reakcija je u svojoj osnovi supstitucija
 Veoma bazni acetilidni anjon zamenjuje
halogenid u alkil halogenidima (ORA 262)
HC C
-
C
X
C
H
C
CHC
C + X
-
R HC C NaR C C
+Na
Konkurentna reakcija
 Alkini su slabe kiseline
 Acetilidni jon je, kao konjugovana baza,
izuzetno jak, (jači i od hidroksilnog jona)
 Jaka baza + alkil-halogenid – uslovi za
dobijanje alkena
C C
X
H
CHC
-
X
-
+ C C + CHHC
alken acetilen
Eliminacija ili supstitucija?
 Kada su supstitucija i eliminacija
konkurentne reakcije, učešće eliminacije
raste sa promenom strukture alkil-
halogenida od primarnog preko
sekundarnog do tercijarnog
RX = 10
20
30
Raste sklonost ka eliminaciji
Raste sklonost ka supstituciji
Industrijski način dobijanja
acetilena
 acetilen se industrijski dobija iz
jeftinih prirodnih sirovina, koksa,
krečnjaka i vode
CaCO3
→ CaO + CO2
3C + CaO → CaC2
+ CO
CaC2
+ 2H2
O → HC≡CH + Ca(OH)2
Reakcije alkina
 Reakcije alkina su posledica trogube veze
i slabo kiselog terminalnog acetilenskog
vodonika
 Analogne su reakcijama alkena - reakcije
elektrofilne adicije
 Troguba veza je nešto manje reaktivna
prema elektrofilnim reagensima od
dvogube, ali je reaktivnija u reakcijama
nukleofilne adicije
 U slučaju terminalnog položaja trogube
veze u molekulu alkina, oni podležu još
nekim specifičnim reakcijama
1. Adicione reakcije
 Elektrofilni reagensi i način njihove
adicije na trogubu vezu isti su kao i
na dvogubu vezu, izuzev što se
umesto jednog troše dva molekula
reagensa i što je reakcija postupna i
sporija
AB
CCC C
A
B
C
A
B
AB
C
A
A
C
B
B
iliC C
A
B
ili C C
A B
Adicija vodonika
 Ukoliko se kao katalizator za adiciju
vodonika primeni platina ili paladijum na
uglju, suspendovani u rastvoru koji sadrži
alkin, pa se kroz rastvor propusti vodonik,
doći će do potpunog zasićenja trogube
veze i dobijanja alkana:
CH3CH2CH2C CCH2CH3
H2/Pt
CH3(CH2)5CH3
 Prva π-veza alkina je reaktivnija
nego druga, pa se hidrogenizacija
može zaustaviti u fazi
intermedijernog alkena primenom
modifikovanog katalizatora (Lindlar-
ov katalizator).
 Lindlar-ov katalizator: paladijum
staložen na kalcijum-karbonatu i
tretiran olovo-acetatom i hinolinom
 Adicija vodonika je, kao i kod alkena, sin,
zbog vezivanja vodonika na površinu
katalizatora, a zatim na istu stranu
molekula
 Dobijaju se cis-alkeni, osim u slučaju
terminalne trogube veze
 Ako se umesto katalitički aktiviranog
vodonika za redukciju alkina kao reagens
upotrebi metalni natrijum rastvoren u
tečnom amonijaku, dobijaju se trans-
alkeni (opet ukoliko alkin nije terminalan)
H
H
CC
HH
CC
R R
R
R
C C RR
Na, NH3
H2
Pd/C
trans
cis
Trans-adicija vodonika.
Mehanizam
RCH C
R
alkenil radikal
NH2+
NH3
RC CR
2. FAZA: Prvo protonovanje
1. FAZA: Prenos jednog elektrona
RC CR
Na
Na
+
+ RC CR
radikalski anjon
3. FAZA: Ravnotežni prelaz u stabilniji alkenil-radikal
cis
C C
RR
H
trans (stabilniji)
C C
R
H R
alkenil-anjon
4. FAZA: Drugi prenos jednog elektrona
C C
R
H R
Na
Na
+
+ C C
R
H R
trans-alken
5. FAZA: Drugo protonovanje
-C C
R
H R
NH3
C C
H
R
R
H
+ NH2
Adicija halogena
 Posle prvog stupnja dobijaju se
nezasićeni dihalogenidi, koji su
obično manje reaktivni prema daljoj
adiciji od samih alkina. Oni se mogu
izolovati i to su proizvodi anti-adicije
X
X
CC
X
X X2
CCC CC
X2
X
X
X2 = Cl2 , Br2
Adicija halogenovodonika
 Alkini adiraju halogenovodonike (HCl
i HBr) i grade nezasićene halogenide
ili geminalne dihalogenide
 Oba stupnja reakcije slede
Markovnikovljevo pravilo
gem-dihalogenidhaloalken
Cl
Cl
Cl
H
H
HClHCl H
CCCCC CC
Adicija cijanovodonika
 Cijanovodonik se adira na acetilen u
prisustvu barijum cijanida kao
katalizatora i gradi vinil cijanid
CN
HCNCCC CC
H
+
Ba(CN)2
 Metoda za produženje ugljeničnog
niza za jedan C-atom
Adicija vode
 Adicijom vode na acetilen u
prisustvu živa(II)sulfata, HgSO4
, i
sumporne kiseline, H2
SO4
, gradi se
vinil-alkohol, koji je nestabilan i
odmah se preuređuje u acetaldehid
H2SO4
C CH H C
H
H
C
OH
H
+ H2O
HgSO4 C
H
H
H
C
H
O
 Ovakav tip izomerije, gde se dva oblika
razlikuju po položaju dvogube veze
(>C=C< i >C=O) i položaju vodonikovog
atoma (-O-H i ≡C-H) naziva se
tautomerija (tauto – isto)
 Tautomerija predstavlja dinamičku
ravnotežu (brz prelaz) između dva
izomera uz simultano premeštanje atoma
vodonika i dvogube veze
C C C C
OH
H
+
O H
+ H
+
Polimerizacija
 Alkini podležu cikličnoj i linearnoj
polimerizaciji
 Ciklična polimerizacija
• Kada se acetilen provodi kroz zagrejanu
cev, polimerizuje se u benzen
3CH≡CH →
 Metil-acetilen se polimerizuje u sim-
trimetilbenzen, a dimetil-acetilen u
heksametilbenzen CH3
CH3H3C
3 CH3C CH
CH3
CH3
CH3
CH3
H3C
H3C
3 CH3C CCH3
Linearna polimerizacija
 Kada se uvodi u rastvor bakar hlorida u
amonijum hloridu, acetilen se
polimerizuje u vinilacetilen i divinil
acetilen
2 HC CH H2C CH C CH
HC CH
H2C CH C C CH CH2
vinilacetilen divinilacetilen
CuCl2
NH4Cl
Oksidacija alkina
1. Oksidacija permanganatom
RC CR'
KMnO4
RCOOH + R'COOH
 Karboksilne kiseline se lako
identifikuju, zbog čega ova metoda
služi za utvrđivanje položaja trogube
veze u molekulu
CH3CH2CH2C CCH3
2-heksin
KMnO4
CH3CH2CH2COOH + CH3COOH
buterna kiselina
Oksidacija alkina (nastavak)
 ≡CH grupa kod terminalnih alkina
oksiduje se u ugljen dioksid
CH3CH2CH2CH2C CH
1-heksin
KMnO4
CH3CH2CH2CH2COOH + CO2
2.Ozonoliza alkina
R C C R'
O3
R C C R'
OO
H2O
H2O2
RCOOH + R'COOH
Oksidacija alkina. Ozonoliza
 Acetilen se pri ovoj reakciji pretvara u
glioksal i dalje u mravlju kiselinu:
 I ova reakcija može da se upotrebi za određivanje
položaja trogube veze identifikovanjem dobijenih
karbonskih kiselina:
CH3(CH2)7C C(CH2)7COOH CH3(CH2)7COOH HOOC(CH2)7COOH+
O3
H2O
H C C H
O3
H C C H
OO
H2O
H2O2
2 HCOOH
glioksal
mravlja kiselina
Kiselost alkina – građenje
acetilida
 U reakciji acetilena sa natrijumom nastaje
acetilid i oslobađa se vodonik, kao u
svakoj klasičnoj reakciji kiseline i metala
RC CH + Na RC C Na + 1/2 H2
 Razlog kiselosti terminalnih alkina
 Acetilidi teških metala, npr. Ag, Cu... su
nerastvorni u vodi, a veza između metala i
C-atoma uglavnom kovalentna:
CH3CH2C≡CH + AgNO3 CH3CH2C≡CAg
talog
Acetilen
 bezbojan gas
 Termodinamički je nestabilan, pri
udaru eksplodira i razlaže se na
ugljenik i vodonik
HC CH 2C + H2
 Sagorevanjem u struji kiseonika
oslobađa veliku količina toplote, čak
i do 3400°C - upotreba za sečenje i
zavarivanje metala

5 alkini

  • 1.
    Alkini  Alkini suugljovodonici koji na jednom mestu u svom molekulu imaju dva susedna ugljenikova atoma spojena trogubom vezom, odnosno nezasićenom vezom koju sačinjavaju tri elektronska para  Opšta formula alkina: Cn H2n-2
  • 2.
    Struktura alkina  sphibridizacija  linearni raspored hibridnih orbitala  trogubu vezu čini jedna σ i dve π-veze, koje leže u međusobno normalnim ravnima  geometrija dela molekula koji sadrži trogubu vezu je stoga linearna  Zbog difuznog karaktera π-veza distribucija elektrona u troguboj vezi ima oblik cilindričnog oblaka
  • 3.
  • 4.
    Struktura alkina (nastavak) Kao posledica hibridizacije i dve π-veze, troguba veza je vrlo jaka  Takođe je velika i energija C-H veze terminalnih alkina  Dužina C≡C veze je manja nego kod dvogube (120 pm), a takođe je kraća i ≡C-H veza  Razlog: povećani s-karakter hibridnih sp orbitala (učešće s-orbitale je 50%)
  • 5.
    Struktura alkina (nastavak) Karakteristične reakcije alkina su adicije, s tom razlikom što su manje reaktivni od alkena  Alkini sa trogubom vezom unutar molekula su stabilniji od terminalnih  Prvi član homologe serije je acetilen, C2 H2 , po kome se čitava klasa jedinjenja naziva acetilenima
  • 6.
    Nomenklatura  Alkini seimenuju po dva sistema:  kao derivati acetilena i  po IUPAC nomenklaturi  Kao derivati acetilena: smatra se da su vodonikovi atomi u acetilenu zamenjeni alkil grupama
  • 7.
    IUPAC nomenklatura alkina Dobijaju imena po istim pravilima koja važe za alkane i alkene, samo što dobijaju nastavak –in  osnovna struktura je najduži niz koji sadrži trogubu vezu  prisustvo dve, tri itd. trogubih veza naznačava se imenom alkadiin, alkatriin, itd.  položaji trogube veze i supstituenata označavaju se brojevima  Numerisanje počinje od kraja bližeg troguboj vezi, a obeležava se prvi ugljenikov atom trogube veze
  • 8.
    IUPAC nomenklatura alkina (nastavak) CH3CH2 CH CH3 C C C2H5 35 etil-sec-butilacetilen (5-metil-3-heptin) CH C C2H5 CH3 C C CH3 CH3 C C CH(CH3)2 izopropilmetilacetilen (4-metil-2-pentin) dimetilacetilen (2-butin) etilacetilen (1-butin)
  • 9.
    IUPAC nomenklatura alkina (nastavak) Ukoliko su u molekulu prisutne i dvoguba i troguba veza, takav ugljovodonik se zove alkenin  Pri numerisanju glavnog niza koji sadrži i jednu i drugu vezu, polazi se od kraja koji je najbliži jednoj od njih  Ako su dvoguba i troguba veza ekvivalentne u odnosu na krajeve niza, manjim brojem se obeležava dvoguba veza CH3 -CH=CH-C≡CH 3-penten-1-in HC≡C-CH2 -CH=CH2 1-penten-4-in
  • 10.
    IUPAC nomenklatura alkina (nastavak) Za osnovni niz nezasićenog razgranatog ugljovodonika uzima se onaj koji ima najveći mogući broj dvogubih i trogubih veza  Ako u obzir za izbor mogu doći dva ili više nizova, izbor se vrši u korist  (1) onog koji ima najveći broj C-atoma;  (2) ako je broj C-atoma jednak, uzima se onaj koji sadrži veći broj dvogubih veza. U svemu ostalom važe isti principi po kojima se imenuju zasićeni razgranati aciklični ugljovodonici
  • 11.
    Fizičke osobine alkina slične su fizičkim osobinama alkana i alkena  Ne rastvaraju se u vodi, rastvaraju se u nepolarnim organskim rastvaračima kao što je benzen, ugljentetrahlorid, etar  Gustina im je manja od gustine vode  Tačke ključanja rastu sa povećanjem broja ugljenikovih atoma i slične su tačkama ključanja odgovarajućih alkana i alkena
  • 12.
    Dobijanje alkina  Dvaosnovna načina za uvođenje trogube veze u molekul:  dvostruka eliminacija iz 1,2- dihalogenalkana ili 1,1,2,2- tetrahalogenalkana  alkilovanje terminalnih alkinil jona
  • 13.
    Dvostruka eliminacija iz 1,2-dihalogenalkana Budući da se dihalogenalkani lako dobijaju iz odgovarajućih alkena adicijom halogena, ova reakcija omogućava prevođenje dvogube u trogubu vezu u nekoliko koraka  Reakcija se izvodi jakim bazama C C H H X X KOH alkohol C C H X C C alkohol KOH
  • 14.
    Dehalogenovanje 1,1,2,2- tetrahalogenida  Zagrevanjemtetrahalogenida sa cinkom u prahu, u alkoholnom rastvoru, dobijaju se alkini XX CCC X X CC Zn  Adicija halogena se primenjuje za zaštitu trogube veze
  • 15.
    Alkilovanje acetilena alkil- halogenidima Ova reakcija je u svojoj osnovi supstitucija  Veoma bazni acetilidni anjon zamenjuje halogenid u alkil halogenidima (ORA 262) HC C - C X C H C CHC C + X - R HC C NaR C C +Na
  • 16.
    Konkurentna reakcija  Alkinisu slabe kiseline  Acetilidni jon je, kao konjugovana baza, izuzetno jak, (jači i od hidroksilnog jona)  Jaka baza + alkil-halogenid – uslovi za dobijanje alkena C C X H CHC - X - + C C + CHHC alken acetilen
  • 17.
    Eliminacija ili supstitucija? Kada su supstitucija i eliminacija konkurentne reakcije, učešće eliminacije raste sa promenom strukture alkil- halogenida od primarnog preko sekundarnog do tercijarnog RX = 10 20 30 Raste sklonost ka eliminaciji Raste sklonost ka supstituciji
  • 18.
    Industrijski način dobijanja acetilena acetilen se industrijski dobija iz jeftinih prirodnih sirovina, koksa, krečnjaka i vode CaCO3 → CaO + CO2 3C + CaO → CaC2 + CO CaC2 + 2H2 O → HC≡CH + Ca(OH)2
  • 19.
    Reakcije alkina  Reakcijealkina su posledica trogube veze i slabo kiselog terminalnog acetilenskog vodonika  Analogne su reakcijama alkena - reakcije elektrofilne adicije  Troguba veza je nešto manje reaktivna prema elektrofilnim reagensima od dvogube, ali je reaktivnija u reakcijama nukleofilne adicije  U slučaju terminalnog položaja trogube veze u molekulu alkina, oni podležu još nekim specifičnim reakcijama
  • 20.
    1. Adicione reakcije Elektrofilni reagensi i način njihove adicije na trogubu vezu isti su kao i na dvogubu vezu, izuzev što se umesto jednog troše dva molekula reagensa i što je reakcija postupna i sporija AB CCC C A B C A B AB C A A C B B iliC C A B ili C C A B
  • 21.
    Adicija vodonika  Ukolikose kao katalizator za adiciju vodonika primeni platina ili paladijum na uglju, suspendovani u rastvoru koji sadrži alkin, pa se kroz rastvor propusti vodonik, doći će do potpunog zasićenja trogube veze i dobijanja alkana: CH3CH2CH2C CCH2CH3 H2/Pt CH3(CH2)5CH3
  • 22.
     Prva π-vezaalkina je reaktivnija nego druga, pa se hidrogenizacija može zaustaviti u fazi intermedijernog alkena primenom modifikovanog katalizatora (Lindlar- ov katalizator).  Lindlar-ov katalizator: paladijum staložen na kalcijum-karbonatu i tretiran olovo-acetatom i hinolinom
  • 23.
     Adicija vodonikaje, kao i kod alkena, sin, zbog vezivanja vodonika na površinu katalizatora, a zatim na istu stranu molekula  Dobijaju se cis-alkeni, osim u slučaju terminalne trogube veze  Ako se umesto katalitički aktiviranog vodonika za redukciju alkina kao reagens upotrebi metalni natrijum rastvoren u tečnom amonijaku, dobijaju se trans- alkeni (opet ukoliko alkin nije terminalan)
  • 24.
    H H CC HH CC R R R R C CRR Na, NH3 H2 Pd/C trans cis
  • 25.
    Trans-adicija vodonika. Mehanizam RCH C R alkenilradikal NH2+ NH3 RC CR 2. FAZA: Prvo protonovanje 1. FAZA: Prenos jednog elektrona RC CR Na Na + + RC CR radikalski anjon
  • 26.
    3. FAZA: Ravnotežniprelaz u stabilniji alkenil-radikal cis C C RR H trans (stabilniji) C C R H R alkenil-anjon 4. FAZA: Drugi prenos jednog elektrona C C R H R Na Na + + C C R H R trans-alken 5. FAZA: Drugo protonovanje -C C R H R NH3 C C H R R H + NH2
  • 27.
    Adicija halogena  Posleprvog stupnja dobijaju se nezasićeni dihalogenidi, koji su obično manje reaktivni prema daljoj adiciji od samih alkina. Oni se mogu izolovati i to su proizvodi anti-adicije X X CC X X X2 CCC CC X2 X X X2 = Cl2 , Br2
  • 28.
    Adicija halogenovodonika  Alkiniadiraju halogenovodonike (HCl i HBr) i grade nezasićene halogenide ili geminalne dihalogenide  Oba stupnja reakcije slede Markovnikovljevo pravilo gem-dihalogenidhaloalken Cl Cl Cl H H HClHCl H CCCCC CC
  • 29.
    Adicija cijanovodonika  Cijanovodonikse adira na acetilen u prisustvu barijum cijanida kao katalizatora i gradi vinil cijanid CN HCNCCC CC H + Ba(CN)2  Metoda za produženje ugljeničnog niza za jedan C-atom
  • 30.
    Adicija vode  Adicijomvode na acetilen u prisustvu živa(II)sulfata, HgSO4 , i sumporne kiseline, H2 SO4 , gradi se vinil-alkohol, koji je nestabilan i odmah se preuređuje u acetaldehid H2SO4 C CH H C H H C OH H + H2O HgSO4 C H H H C H O
  • 31.
     Ovakav tipizomerije, gde se dva oblika razlikuju po položaju dvogube veze (>C=C< i >C=O) i položaju vodonikovog atoma (-O-H i ≡C-H) naziva se tautomerija (tauto – isto)  Tautomerija predstavlja dinamičku ravnotežu (brz prelaz) između dva izomera uz simultano premeštanje atoma vodonika i dvogube veze C C C C OH H + O H + H +
  • 32.
    Polimerizacija  Alkini podležucikličnoj i linearnoj polimerizaciji  Ciklična polimerizacija • Kada se acetilen provodi kroz zagrejanu cev, polimerizuje se u benzen 3CH≡CH →
  • 33.
     Metil-acetilen sepolimerizuje u sim- trimetilbenzen, a dimetil-acetilen u heksametilbenzen CH3 CH3H3C 3 CH3C CH CH3 CH3 CH3 CH3 H3C H3C 3 CH3C CCH3
  • 34.
    Linearna polimerizacija  Kadase uvodi u rastvor bakar hlorida u amonijum hloridu, acetilen se polimerizuje u vinilacetilen i divinil acetilen 2 HC CH H2C CH C CH HC CH H2C CH C C CH CH2 vinilacetilen divinilacetilen CuCl2 NH4Cl
  • 35.
    Oksidacija alkina 1. Oksidacijapermanganatom RC CR' KMnO4 RCOOH + R'COOH  Karboksilne kiseline se lako identifikuju, zbog čega ova metoda služi za utvrđivanje položaja trogube veze u molekulu CH3CH2CH2C CCH3 2-heksin KMnO4 CH3CH2CH2COOH + CH3COOH buterna kiselina
  • 36.
    Oksidacija alkina (nastavak) ≡CH grupa kod terminalnih alkina oksiduje se u ugljen dioksid CH3CH2CH2CH2C CH 1-heksin KMnO4 CH3CH2CH2CH2COOH + CO2 2.Ozonoliza alkina R C C R' O3 R C C R' OO H2O H2O2 RCOOH + R'COOH
  • 37.
    Oksidacija alkina. Ozonoliza Acetilen se pri ovoj reakciji pretvara u glioksal i dalje u mravlju kiselinu:  I ova reakcija može da se upotrebi za određivanje položaja trogube veze identifikovanjem dobijenih karbonskih kiselina: CH3(CH2)7C C(CH2)7COOH CH3(CH2)7COOH HOOC(CH2)7COOH+ O3 H2O H C C H O3 H C C H OO H2O H2O2 2 HCOOH glioksal mravlja kiselina
  • 38.
    Kiselost alkina –građenje acetilida  U reakciji acetilena sa natrijumom nastaje acetilid i oslobađa se vodonik, kao u svakoj klasičnoj reakciji kiseline i metala RC CH + Na RC C Na + 1/2 H2  Razlog kiselosti terminalnih alkina  Acetilidi teških metala, npr. Ag, Cu... su nerastvorni u vodi, a veza između metala i C-atoma uglavnom kovalentna: CH3CH2C≡CH + AgNO3 CH3CH2C≡CAg talog
  • 39.
    Acetilen  bezbojan gas Termodinamički je nestabilan, pri udaru eksplodira i razlaže se na ugljenik i vodonik HC CH 2C + H2  Sagorevanjem u struji kiseonika oslobađa veliku količina toplote, čak i do 3400°C - upotreba za sečenje i zavarivanje metala