Luksuzna jahta usidrila se u jednom
malom meksičkom ribarskom selu.
Vlasnik jahte je bio oduševljen kvalitetom
 ribe i zapitao ribare koliko im vremena
     treba da ulove tako dobru ribu.
“Ne treba nam dugo” – odgovoriše ribari.
“A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?”
Odgovoriše mu da je ono
što ulove sasvim dovoljno
 za njih i njihove obitelji.
“Pa što radite sa tolikim slobodnim vremenom?”
“Spavamo, malo lovimo ribu, igramo se sa svojom djecom a
 popodne provodimo sa svojim ženama. Navečer izlazimo u
 selo, sastajemo se sa prijateljima, popijemo poneko piće i
       otpjevamo par pjesama. Naš je život ispunjen.”
Gospodin turist im predloži: “Diplomirao
 sam ekonomiju na Harvardu i mogu vam
 pomoći: lovite ribu duže svakoga dana,
prodajte je i tim novcem kupite veći brod.”
“I što onda?”
  “Uz veći brod ulovit ćete još više ribe, i
tim novcem možete kupiti još jedan brod,
        pa još jedan…čitavu flotu.
Umjesto da prodajete ribu posredniku, možete
pregovarati direktno sa velikim poizvođačima;
    možete i vi sami postati jedan od njih.
Zatim možete preseliti iz ovog sela u Mexico City,
            Los Angeles ili čak New York!
Iz tih gradova možete voditi svoj veliki novi posao!”
“Koliko bi nam vremena trebalo za to?”
 “Dvadeset do dvadeset pet godina”.
                  “I onda?”
“Onda? E, prijatelji, sada postaje zanimljivo.
Kad vam se posao dobro razgrana, možete početi s
 prodajom i kupnjom dionica i zaraditi milijune!”
“Milijune? Stvarno? A onda?”
“Onda možete otići u mirovinu, živjeti u malom
 selu na obali, spavati dugo, ići na pecanje…
…igrati se s unucima, provoditi popodneva sa
ženom a večeri s prijateljima uz piće i pjesmu.”
“Svaka čast, gospodine,
               ali upravo to radimo sada.
Zašto bi uzalud potrošili dvadeset pet godina?”
             – upitaše Meksikanci.
POUKA:
U životu uvijek moraš znati kamo si se
   uputio…jer, možda si već tamo!!
Blagoslov dana...

Ribari

  • 2.
    Luksuzna jahta usidrilase u jednom malom meksičkom ribarskom selu.
  • 3.
    Vlasnik jahte jebio oduševljen kvalitetom ribe i zapitao ribare koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu.
  • 4.
    “Ne treba namdugo” – odgovoriše ribari. “A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?”
  • 5.
    Odgovoriše mu daje ono što ulove sasvim dovoljno za njih i njihove obitelji.
  • 6.
    “Pa što raditesa tolikim slobodnim vremenom?” “Spavamo, malo lovimo ribu, igramo se sa svojom djecom a popodne provodimo sa svojim ženama. Navečer izlazimo u selo, sastajemo se sa prijateljima, popijemo poneko piće i otpjevamo par pjesama. Naš je život ispunjen.”
  • 7.
    Gospodin turist impredloži: “Diplomirao sam ekonomiju na Harvardu i mogu vam pomoći: lovite ribu duže svakoga dana, prodajte je i tim novcem kupite veći brod.”
  • 8.
    “I što onda?” “Uz veći brod ulovit ćete još više ribe, i tim novcem možete kupiti još jedan brod, pa još jedan…čitavu flotu.
  • 9.
    Umjesto da prodajeteribu posredniku, možete pregovarati direktno sa velikim poizvođačima; možete i vi sami postati jedan od njih.
  • 10.
    Zatim možete preselitiiz ovog sela u Mexico City, Los Angeles ili čak New York! Iz tih gradova možete voditi svoj veliki novi posao!”
  • 11.
    “Koliko bi namvremena trebalo za to?” “Dvadeset do dvadeset pet godina”. “I onda?”
  • 12.
    “Onda? E, prijatelji,sada postaje zanimljivo. Kad vam se posao dobro razgrana, možete početi s prodajom i kupnjom dionica i zaraditi milijune!”
  • 13.
  • 14.
    “Onda možete otićiu mirovinu, živjeti u malom selu na obali, spavati dugo, ići na pecanje…
  • 15.
    …igrati se sunucima, provoditi popodneva sa ženom a večeri s prijateljima uz piće i pjesmu.”
  • 16.
    “Svaka čast, gospodine, ali upravo to radimo sada.
  • 17.
    Zašto bi uzaludpotrošili dvadeset pet godina?” – upitaše Meksikanci.
  • 18.
  • 19.
    U životu uvijekmoraš znati kamo si se uputio…jer, možda si već tamo!!
  • 20.