KOMUNIKACIJA KOMISIJE

Smjernice Komisije za provedbu pravila EU-a o definiranju i sprječavanju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka

(2020/C 323/01)

1.   Uvod

EU je razvio sveobuhvatan i multidisciplinaran politički okvir za borbu protiv krijumčarenja migranata, među ostalim i utvrđivanjem i provedbom prvog akcijskog plana EU-a (2015.–2020.) za sprječavanje te kriminalne aktivnosti (1). Njegov je glavni cilj onemogućiti poslovni model kriminalnih organizacija koje ugrožavaju živote migranata i sigurnost naših društava te ujedno izbjeći kriminalizaciju onih koji pružaju pomoć migrantima u nevolji. Taj je cilj i dalje ključni politički prioritet EU-a.

„Paket mjera povezanih s posrednicima” (2) pravni je okvir koji je EU donio 2002. radi definiranja kaznenog djela olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita ili boravka u EU-u i utvrđivanja povezanih kaznenih sankcija.

Primjerice, u skladu s Direktivom 2002/90/EZ (Direktiva o olakšavanju) države članice dužne su na odgovarajući način sankcionirati svakoga tko ciljano pomaže državljaninu treće zemlje da uđe u državu članicu EU-a ili kroz nju prođe i time krši zakone ili pomaže državljaninu treće zemlje da boravi u državi članici EU-a zbog financijske koristi.

Ujedno se pri definiranju kaznenog djela u Direktivi predviđa mogućnost da države članice izuzmu humanitarnu pomoć od kriminalizacije.

Komisija je 2017. provela prvu opsežnu evaluaciju („evaluacija”) paketa mjera povezanih s posrednicima (3). Uzimajući u obzir zabrinutost u vezi s mogućom kriminalizacijom humanitarne pomoći, u evaluaciji je posebno istaknut nedostatak pravne sigurnosti i nedostatak odgovarajuće komunikacije između nadležnih tijela i onih koji djeluju na terenu. Iako je smatrala da je pravna revizija u toj fazi nepotrebna, Komisija je predložila učinkovitiju razmjenu znanja i dobre prakse među tužiteljima, tijelima kaznenog progona i civilnog društva kako bi se otklonile praktične posljedice tih nedostataka.

Komisija je 2018. nakon te evaluacije pokrenula postupak redovitog savjetovanja s civilnim društvom i agencijama EU-a, uključujući Agenciju za temeljna prava i Eurojust kako bi se proširilo znanje i skupili dokazi s ciljem utvrđivanja problema povezanih s tumačenjem i primjenom Direktive o olakšavanju. U srpnju 2018. Europski parlament donio je Rezoluciju o smjernicama za države članice kako bi se spriječila kriminalizacija humanitarne pomoći (4), pozivajući Komisiju da donese smjernice za države članice u kojima će utvrditi oblike olakšavanja koji se ne bi trebali kriminalizirati, kako bi provedba trenutačne pravne stečevine bila jasna i ujednačena....

Od 2018. na temelju tog postupka savjetovanja i raznih razmjena informacija s dionicima može se zaključiti da je situacija za nevladine organizacije i pojedince sve teža kad pomažu migrantima, uključujući provođenje operacija traganja i spašavanja na moru. Komisija i nevladine organizacije raspravljale su o najnovijem istraživanju koje upućuju na to da se od 2015. (5) djela počinjena u humanitarne svrhe sve više kriminaliziraju. Na temelju prikupljenih podataka potvrđeno je da se u EU-u od 2015. povećao broj kaznenih progona i istraga protiv pojedinaca zbog kaznenih djela olakšavanja. U istraživanju je zabilježeno 60 slučajeva istraga i kaznenih progona, uglavnom zbog olakšavanja ulaska, u 10 država članica u razdoblju od 2015. do 2019., pri čemu je najviše slučajeva bilo 2018. Slučajevi analizirani u okviru istraživanja odnose se uglavnom na volontere, borce za ljudska prava, posade plovila koja su sudjelovala u operacijama traganja i spašavanja na moru, ali i na obične građane, članove obitelji, novinare, gradonačelnike i vjerske vođe. Međutim, kako je istaknuto u evaluaciji i Rezoluciji Europskog parlamenta, problem je i nadalje nedostatak pouzdanih i usporedivih statističkih podataka o kaznenim djelima na nacionalnoj razini, osobito u pogledu olakšavanja kaznenih djela nezakonite migracije (6).

Uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta i rezultate postupka savjetovanja, Komisija smatra da su smjernice za tumačenje Direktive o olakšavanju potrebne kako bi se pojasnilo njezino područje primjene. Podrazumijeva se da se ovim smjernicama ne dovodi u pitanje nadležnost Suda Europske unije koji je odgovoran za konačno tumačenje prava EU-a.

2.   Pravni okvir za suzbijanje krijumčarenja migranata na međunarodnoj i europskoj razini

2.1.   Međunarodni pravni okvir: Protokol Ujedinjenih naroda protiv krijumčarenja migranata

Protokol Ujedinjenih naroda protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta (7) („Protokol”) donesen je 2000., a na snagu je stupio 2004. To je prvi međunarodni instrument u kojem se navodi zajednička definicija krijumčarenja migranata. EU je Protokolu pristupio 2006. (8), a ratificirale su ga sve države članice osim Irske.

Krijumčarenje migranata definirano je u članku 3. Protokola kao „posredovanje, u svrhu izravnog ili neizravnog stjecanja financijske ili druge materijalne koristi od nezakonitog ulaska osobe u državu stranku koje ta osoba nije državljanin ili u njoj nema trajno boravište”.

U svojem dokumentu iz 2017. pod naslovom Koncept „financijske ili druge materijalne koristi” u Protokolu protiv krijumčarenja migranata (9), Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) opisuje takvu financijsku ili drugu materijalnu korist kao samu svrhu krijumčarenja migranata. To je razlog zbog kojeg se organizirane kriminalne skupine sve više bave radnjama koje često dovode ranjive migrante u životnu opasnost. UNODC napominje da financijske ili druge materijalne koristi povezane s krijumčarenjem migranata potiču trgovinu koja iskorištava ljudsku patnju i otpornost u bezizlaznoj situaciji te ih pretvara u enormnu i beskrupuloznu dobit (10). U dokumentu UNODC-a nadalje se opisuje pojava olakšavanja nezakonitog ulaska bez motiva koristi koja je čin koji se nalazi izvan područja primjene Protokola (11).

Zaključak UNODC-a je da iako se na temelju Protokola države ne sprječava da na svojem teritoriju uvedu kaznena djela izvan njegova područja primjene (primjerice olakšavanje nezakonitog ulaska ili nezakonitog boravka), njime se ne nastoji stvoriti pravna osnova niti ga se može upotrijebiti kao pravnu osnovu za kazneni progon humanitarnih djelatnika (12). U njemu se podsjeća na činjenicu da se u Zakonodavnom vodiču za provedbu Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta i Protokola (13) razrađuje ta tema i potvrđuje da se upućivanjem na „financijsku ili drugu materijalnu korist” doista nije namjeravalo obuhvatiti skupine s isključivo političkim ili socijalnim motivima. Na temelju toga UNODC potiče zemlje da uvedu zaštitne mjere kako bi se osiguralo da se vjerske zajednice, civilno društvo i pojedinci koji djeluju bez namjere ostvarivanja financijske ili druge materijalne koristi ne progone za kaznena djela krijumčarenja, pri čemu je potrebno osigurati da se takve situacije ne upotrebljavaju u svrhu izbjegavanja kazne (14).

2.2.   Pravni okvir EU-a: paket mjera povezanih s posrednicima

Krijumčarenje migranata sve se više povezuje s teškim kršenjima ljudskih prava i gubitkom života, osobito kad se događa na moru (15). Olakšavanje nezakonitih migracija odvija se u različitim oblicima kao što su:

—	stvarni prijevoz ili organiziranje prijevoza za svakoga tko nema pravo ulaska u zemlju ili tranzita kroz zemlju čiji nije državljanin,

—	izrada i/ili osiguravanje lažnih isprava,

—	dogovaranje fiktivnih brakova.

Te aktivnosti obavljaju organizirane kriminalne mreže ili pojedinci i na taj način ostvaruju znatnu dobit. Osim toga, povećanjem broja nezakonitih migranata koji pristižu u EU raste potražnja ne samo za aktivnostima kojima se olakšava ulazak u EU, već i za onima koje su povezane s nezakonitim boravkom. Olakšavanje nezakonitog ulaska, tranzita i (zbog stjecanja financijske koristi) boravka kažnjivo je na temelju paketa mjera povezanih s posrednicima.

Opći je cilj paketa mjera povezanih s posrednicima pomoći u suzbijanju nezakonite migracije tako što će se kažnjavati olakšavanje povezano s neovlaštenim prelaskom granice i u borbi protiv organiziranih kriminalnih mreža koje ugrožavaju živote migranata. U skladu s člankom 1. stavkom 1. Direktive o olakšavanju svaka osoba koja namjerno pomaže državljaninu treće zemlje da uđe u EU, prijeđe preko njega ili (zbog stjecanja financijske koristi) boravi u njemu i pritom krši imigracijske propise mora biti kažnjena.

Kako je navedeno u evaluaciji, Protokol i paket mjera povezanih s posrednicima međusobno su usklađeni, unatoč određenim razlikama (16). U evaluaciji se podsjeća na to da su stranke Protokola, EU i njegove države članice, obvezne primjenjivati Protokol i kad donose ili provode zakonodavstvo unutar njegova područja primjene i da je Protokolom potvrđeno stajalište EU-a o suzbijanju krijumčarenja migranata kao obliku organiziranog kriminala.

Definicija olakšavanja počinjenja kaznenog djela kako je utvrđena u članku 1. stavku 1. Direktive o olakšavanju uistinu je šira nego u Protokolu jer financijska korist nije sastavni dio kaznenog djela olakšavanja nezakonitog ulaska ili tranzita. Financijska korist, kao i sudjelovanje u zločinačkoj organizaciji ili ugrožavanje života osoba nad kojima je počinjeno kazneno djelo, navedena je pod otegotnim okolnostima u članku 1. stavku 3. Okvirne odluke 2002/946/PUP.

Međutim, člankom 1. stavkom 2. Direktive predviđa se mogućnost izuzeća olakšavanja neovlaštenog ulaska i tranzita od kriminalizacije kad se ono obavlja u svrhe humanitarne pomoći. U skladu s tom odredbom svaka država članica može odlučiti da ne izriče sankcije za postupanje iz stavka 1. točke (a) u skladu sa svojim nacionalnim pravom i praksom za slučajeve u kojima je cilj takva postupanja pružanje humanitarne pomoći osobi na koju se to odnosi.

Ne uzimajući u obzir upućivanja na opće odredbe kaznenog prava, kao što su one koje se odnose na radnje koje je trebalo poduzeti kako bi se izbjegle opasne situacije (17), samo je osam država članica u nacionalno pravo uključilo izuzeće od kazne za olakšavanje neovlaštenog ulaska i/ili tranzita kako bi se pružio određeni oblik humanitarne pomoći (18). Na temelju ispitivanja zakonodavstva tih država članica ispostavilo se da one različito tumače Direktivu, pri čemu svaka uzima u obzir nacionalni pravni kontekst.

Belgija i Španjolska gotovo su doslovno prihvatile tekst Direktive o uključivanju humanitarne pomoći kao razloga za neinkriminaciju, dok su druge države članice upotrijebile drukčije konstrukcije.

Hrvatska je utvrdila izričita izuzeća za:

—	olakšavanje ulaska – kako bi se spasili životi, spriječile ozljede, pružila hitna medicinska pomoć i humanitarna pomoć u skladu s posebnim propisima – i

—	olakšavanje boravka – iz humanitarnih razloga, bez namjere da se spriječe ili odgode mjere koje se poduzimaju za povratak.

U Grčkoj se ne inkriminira kapetane ili zapovjednike broda ili zrakoplova te vozače svih prijevoznih sredstava zbog spašavanja osoba na moru ili prevoženja osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita u skladu s međunarodnim pravom.

Italija je donijela izričitu odredbu kojom se podsjeća na članak 54. talijanskog Kaznenog zakona, s općom klauzulom kojom se ne kriminaliziraju aktivnosti s ciljem:

—	sprječavanja da se osobama koje su sudjelovale u radnjama nanese velika šteta,

—	spašavanja i/ili pružanja humanitarne pomoći strancima koji se nalaze na talijanskom državnom području.

Finska uzima u obzir humanitarne motive osoba ili njihove motive s obzirom na bliske obiteljske veze, kao i okolnosti povezane sa sigurnošću stranca u njihovoj matičnoj zemlji ili zemlji stalnog boravišta.

U Francuskoj su, na temelju odluke Ustavnog vijeća (19) i kasnije izmjene relevantnih odredbi, osobe u srodstvu i svi koji pružaju pravnu, jezičnu ili socijalnu pomoć ili bilo koju vrstu pomoći u isključivo humanitarne svrhe izuzeti od kriminalizacije u pogledu olakšavanja tranzita ili boravka, ali ne i od olakšavanja ulaska.

Kad osoba u Malti pomogne nekome tko je u neposrednoj opasnosti da uđe na njezino državno područje i/ili prijeđe preko njezina državnog područja, postoji mogućnost da se protiv nje ne pokrene postupak ako je djelovala u svrhu pružanja humanitarne pomoći (20).

Ovlast za ocjenjivanje, u skladu s okolnostima predmeta, primjenjuje li se na određeno djelovanje izuzeće kako je predviđeno nacionalnim pravom, imaju pravosudna tijela koja moraju postići odgovarajuću ravnotežu između interesa i vrijednosti u pitanju (21).

3.   Područje primjene članka 1. Direktive o olakšavanju

S obzirom na opći duh i cilj Direktive o olakšavanju, jasno je da se ona ne može tumačiti na način da se kriminaliziraju humanitarne aktivnosti koje su propisane zakonom, kao što su operacije traganja i spašavanja na moru, bez obzira na to kako se Direktiva o olakšavanju primjenjuje u okviru nacionalnog prava.

Prema međunarodnom pravu mora države imaju obvezu da od zapovjednika brodova koji plove pod njihovom zastavom zatraže da pruže pomoć osobama ili plovilima u nevolji na moru, ako se time ozbiljno ne ugrožava sigurnost plovila, posade ili putnika. To je načelo sadržano u:

—	Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora (22),

—	Međunarodnoj konvenciji o zaštiti ljudskog života na moru (SOLAS) (23), i

—	Međunarodnoj konvenciji o traganju i spašavanju na moru (24) (SAR).

Osim toga, primjenjivi pravni okvir obuhvaća sporazume povezane s pomorskim prometom i rezolucije Međunarodne pomorske organizacije (IMO) (25).

Osim toga, dužnost zemalja da utvrde obvezu zapovjednika broda da pomogne svakoj osobi, plovilu ili zrakoplovu u nevolji na moru prepoznata je kao načelo međunarodnog običajnog prava. Stoga je obvezujuća za sve zemlje.

Svatko tko je uključen u aktivnosti traganja i spašavanja mora tijekom sudjelovanja u tim aktivnostima slijediti upute dobivene od koordinacijskog tijela uz poštovanje općih načela i primjenjivih propisa međunarodnog pomorskog prava i prava o ljudskim pravima. Kriminalizacija nevladinih organizacija ili bilo kojih drugih nedržavnih aktera koji provode operacije traganja i spašavanja uz poštovanje relevantnog pravnog okvira predstavlja povredu međunarodnog prava i stoga nije dopuštena prema pravu EU-a.

Naposljetku, kad se člankom 1. Direktive o olakšavanju kriminalizira olakšavanje neovlaštenog ulaska ili tranzita, omogućavajući istovremeno državama članicama da ne izriču kazne u slučajevima u kojima je svrha aktivnosti pružanje humanitarne pomoći, to se ne odnosi na humanitarnu pomoć propisanu zakonom jer se ona ne može kriminalizirati.

4.   Smjernice

S obzirom na prethodno navedena razmatranja Komisija smatra da se članak 1. Direktive o olakšavanju mora tumačiti na sljedeći način:

i)	humanitarna pomoć koja je propisana zakonom ne može se i ne smije kriminalizirati;

ii)	na primjer, kriminalizacija nevladinih organizacija ili bilo kojih drugih nedržavnih aktera koji provode operacije traganja i spašavanja na moru, uz poštovanje relevantnog pravnog okvira, predstavlja povredu međunarodnog prava i stoga nije dopuštena prema pravu EU-a;

iii)

po potrebi, ocjenjivanje o tome je li određeno djelovanje obuhvaćeno pojmom „humanitarna pomoć” iz članka 1. stavka 2. Direktive, odnosno pojmom koji se ne može tumačiti na način kojim bi se omogućila kriminalizacija djelovanja propisanog zakonom, potrebno je provesti pojedinačno za svaki slučaj, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti.

5.   Preporuke politike

Nevladine organizacije i pojedinci iz EU-a koji pružaju humanitarnu pomoć migrantima izražavaju sve veću zabrinutost posljednjih godina (26). Za vrijeme operacija spašavanja na moru i pružanja pomoći migrantima na njihovu putu, bilo na granicama ili na državnom području država članica, navodno dolazi do napetosti s nacionalnim ili lokalnim tijelima, pri čemu spasioci i volonteri strahuju od neopravdanog administrativnog pritiska i sankcija (27).

U svojoj Rezoluciji (28) o tom pitanju Europski parlament pozvao je države članice da „prenesu izuzeće za humanitarnu pomoć predviđeno Direktivom o olakšavanju”.

Podsjećajući na to da se pravom EU-a ne namjerava kriminalizirati humanitarna pomoć, Komisija je razmotrila stanje nakon evaluacije paketa mjera povezanih s posrednicima. U tom kontekstu Komisija poziva države članice koje to još nisu učinile da iskoriste mogućnost iz članka 1. stavka 2. Direktive o olakšavanju, kojim im se omogućuje da razlikuju između aktivnosti provedenih u svrhe humanitarne pomoći i aktivnosti kojima se olakšava nezakoniti ulazak i tranzit te kojim im se omogućuje izuzimanje ovih prvih od kriminalizacije.

.

---

(1)  COM(2015) 285 final od 27.5.2015.

(2)  Direktiva Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka (SL L 328, 5.12.2002., str. 17.) i Okvirna odluka Vijeća 2002/946/PUP od 28. studenoga 2002. o jačanju kaznenopravnog okvira za sprečavanje pomaganja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka (SL L 328, 5.12.2002., str. 1.). Ti su instrumenti doneseni zajedno i obično se nazivaju „paket mjera povezanih s posrednicima”.

(3)  Evaluacija pravnog okvira EU-a za borbu protiv olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka provedena u okviru programa REFIT: Paket mjera povezanih s posrednicima (Direktiva 2002/90/EZ i Okvirna odluka 2002/946/PUP), SWD(2017) 117 final.

(4)  2018/2769(RSP).

(5)  Lina Vosyliūtė & Carmine Conte, Crackdown on NGOs and volunteers helping refugees and other migrants, Research Social Platform on Migration and Asylum (ReSOMA), završno izvješće, lipanj 2019., str. 32. Postupak praćenja provela je skupina za migracijsku politiku u okviru suradnje Socijalne platforme za istraživanja u području migracija i azila (ReSOMA) sa stručnjacima iz nevladinih organizacija, istraživačima i drugim dionicima Taj se postupak temeljio na praćenju slučajeva koje provode platforma Open Democracy i Institut za međurasne odnose, kao i na studiji o Direktivi o olakšavanju Centra za studije europskih politika ažuriranoj 2018. Projekt ReSOMA financiran je u okviru EU-ova programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020.

(6)  Eurostat je nakon evaluacije prikupio podatke o kaznenim djelima krijumčarenja migranata iz država članica u okviru pilot-zbirke za referentne godine 2015., 2016. i 2017., a prikupljanje podataka za referentnu godinu 2018. bilo je sastavni dio godišnjeg upitnika koji je Eurostat poslao državama članicama radi prikupljanja statističkih podataka o kaznenim djelima.

(7)  https://www.unodc.org/documents/middleeastandnorthafrica/smuggling-migrants/SoM_Protocol_English.pdf

(8)  Vidjeti: i. Odluku Vijeća 2006/616/EZ od 24. srpnja 2006. o sklapanju u ime Europske zajednice Protokola protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, u vezi s odredbama ovog Protokola koje potpadaju pod područje primjene članka 179. i članka 181.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice (SL L 262, 22.9.2006., str. 24.); te ii. Odluku Vijeća 2006/617/EZ od 24. srpnja 2006. o sklapanju u ime Europske zajednice Protokola protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, u vezi s odredbama Protokola koje su obuhvaćene dijelom III. glavom IV. Ugovora o osnivanju Europske zajednice (SL L 262, 22.9.2006., str. 34.).

(9)  https://www.unodc.org/documents/human-trafficking/Migrant-Smuggling/Issue-Papers/UNODC_Issue_Paper_The_Profit_Element_in_the_Smuggling_of_Migrants_Protocol.pdf

(10)  Predgovor, iii.

(11)  Vidjeti bilješku 9.

(12)  Vidjeti bilješku 9., str. 14., UNODC podsjeća i na to da je u skladu s pripremnim aktima namjera sastavljača teksta bila isključiti aktivnosti onih koji su pomagali migrantima iz humanitarnih razloga ili na temelju bliskih obiteljskih veza. Riječima iz napomene za tumačenje priložene odgovarajućoj odredbi „namjera Protokola nije bila kriminalizacija aktivnosti članova obitelji ili skupina podrške kao što su vjerske ili nevladine organizacije”.

(13)  UNODC, Legislative Guides for the Implementation of the United Nations Convention against Transnational Organized Crime and the Protocols thereto, UN Sales No. E.05.V.2 (2004), str. 13, točka 26.

(14)  Vidjeti bilješku 13., str. 71.

(15)  Evaluacija pravnog okvira EU-a za borbu protiv olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka provedena u okviru programa REFIT cit., str. 4.

(16)  Vidjeti bilješku 15., str. 31.

(17)  Vidjeti Criminalisation of migrants in an irregular situation and of persons engaging with them, FRA (2014.), str. 10.

(18)  Belgija, Grčka, Španjolska, Finska, Francuska, Hrvatska, Italija i Malta u evaluaciji pravnog okvira za borbu protiv olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka provedenoj u okviru programa REFIT cit., str. 15., kao i članak L622-4 francuskog Zakonika o strancima, kako je izmijenjen zakonom br. 2018-778 od 10. rujna 2018. te članak 43. stavak 2. točka 2. hrvatskog Zakona o strancima kako je donesen 2017.

(19)  U svojoj Odluci br. 2018-717/718 QPC od 6. srpnja 2018. francusko Ustavno vijeće odlučilo je da prilika za pružanje pomoći ljudima u humanitarne svrhe proizlazi iz ustavnog načela bratstva, bez obzira na pravni status tih osoba u zemlji. Osim toga, smatra se da se nacionalna odredba, kojom su se izuzele određene vrste postupanja, može tumačiti samo na način da se primjenjuje na svaku vrstu pomoći pružene u humanitarne svrhe. Međutim, to Vijeće svojom odlukom nije obuhvatilo olakšavanje ulaska, koje „nužno podrazumijeva nezakonitu situaciju”, za razliku od olakšavanja tranzita.

(20)  Evaluacija pravnog okvira EU-a za borbu protiv olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka provedena u okviru programa REFIT cit., str. 14. i 15.

(21)  Za više informacija o postizanju odgovarajuće ravnoteže između potrebe za zaštitom javnog poretka i sprječavanja kaznenih djela s jedne strane i uzimanja u obzir humanitarne svrhe djelovanja s druge strane, vidjeti, na primjer, vodeći računa o članku L. 622-1 francuskog Zakonika o ulasku i boravku stranaca i pravu na azil te članku 8. Europske konvencije o ljudskim pravima, presudu Europskog suda za ljudska prava od 10. studenoga 2011. br. 29681/08, Mallah protiv Francuske.

(22)  https://www.un.org/Depts/los/convention_agreements/texts/unclos/unclos_e.pdf

(23)  http://www.imo.org/en/About/Conventions/ListOfConventions/Pages/International-Convention-for-the-Safety-of-Life-at-Sea-(SOLAS),-1974.aspx

Konvencijom SOLAS (poglavlje V. – Sigurnost plovidbe) obvezuje se zapovjednika broda na moru koji može pružiti pomoć, nakon što iz bilo kojeg izvora primi informacije o osobama u nevolji na moru, da žurno krene u pomoć tim osobama. Ta se obveza pružanja pomoći primjenjuje bez obzira na nacionalnost ili status tih osoba ili okolnosti u kojima se nalaze. Ako brod koji prima upozorenje o nevolji ne može krenuti u pomoć ili smatra da je to u posebnim okolnostima slučaja nerazumno ili nepotrebno, zapovjednik broda mora u brodski dnevnik unijeti razlog zbog kojeg nije mogao pomoći osobama u nevolji. Uzimajući u obzir preporuku organizacije on o tome mora obavijestiti odgovarajuću službu za traganje i spašavanje. Konvencijom se ugovorne vlade obvezuju na koordinaciju i suradnju tijekom pomaganja zapovjedniku broda da osobe koje je spasio na moru dovede na sigurno. Propisuje se i da vlasnik plovila, zakupnik, društvo koje upravlja brodom ili bilo koja druga osoba ne smiju sprječavati ili ograničavati zapovjednika broda da donese ili provede odluku koja je po njegovoj stručnoj prosudbi potrebna za zaštitu ljudskog života na moru.

(24)  http://www.imo.org/en/About/Conventions/ListOfConventions/Pages/International-Convention-on-Maritime-Search-and-Rescue-(SAR).aspx

Konvencijom SAR (Prilog) stranke se obvezuje da pomažu zapovjedniku broda da osobe koje je spasio na moru dovede na sigurno te se od centara za koordinaciju spašavanja na moru zahtijeva da imaju odgovarajuće operativne postupke za pokretanje utvrđivanja najprikladnijih mjesta za iskrcavanje osoba koje su bile u nevolji na moru.

(25)  Na 78. sjednici Odbor za pomorsku sigurnost (MSC 78, 2004.) IMO-a donio je važne izmjene poglavlja V. Konvencije SOLAS i poglavlja 2., 3. i 4. Priloga Konvenciji SAR. Te su izmjene su stupile na snagu 1. srpnja 2006. MSC je na istoj sjednici donio niz operativnih smjernica. Svrha je tih izmjena i važećih smjernica osigurati da se pomogne osobama u nevolji uz minimalne smetnje za plovilo koje pomaže i osiguravanje kontinuirane cjelovitosti službi za traganje i spašavanje.

(26)  Na primjer, vidjeti: i. tematsku studiju u ime Stručnog vijeća za Zakon o nevladinim organizacijama Konferencije međunarodnih nevladinih organizacija Vijeća Europe Using criminal law to restrict the work of NGOs supporting refugees and other migrants in Council of Europe member states, prosinac 2019.; ii. Lina Vosyliūtė i Carmine Conte, Crackdown on NGOs and volunteers helping refugees and other migrants, ReSOMA, cit.; Sergio Carrera, Lina Vosyliūtė, Stephanie Smialowski, Jennifer Allsopp i Gabriella Sanchez, Update Study Fit for purpose? The Facilitation Directive and the criminalisation of humanitarian assistance to irregular migrants, studija za Odbor za predstavke EP-a (PETI), Europski parlament, prosinac 2018.; iii. Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA), Fundamental Rights Considerations: NGO Ships Involved in Search and Rescue in the Mediterranean and Criminal Investigations, listopad 2018.; iv. FRA, 2019 update - NGO ships involved in search and rescue in the Mediterranean and criminal investigations, lipanj 2019.; v. Punishing Compassion. Solidarity on trial in fortress Europe, Amnesty International, ožujak 2020.

(27)  Evaluacija pravnog okvira EU-a za borbu protiv olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka provedena u okviru programa REFIT, cit.

(28)  2019/2769(RSP), cit.