Proizvodnja i označivanje ekoloških proizvoda (do 2021.)

KLJUČNE TOČKE

Područje primjene

Okvirom se uređuju:

• poljoprivredni proizvodi (uključujući proizvode akvakulture), prerađeni ili neprerađeni i namijenjeni za ljudsku prehranu;
• hrana za životinje;
• vegetativni reprodukcijski materijal (npr. korijenje i presadnice) i sjeme za uzgoj;
• kvasci koji se koriste kao hrana ili hrana za životinje.

Ciljevi i načela

Ciljevi su usmjereni na održivu poljoprivredu i kvalitetu proizvodnje koja mora zadovoljiti potrebe potrošača.

Opća načela obuhvaćaju, primjerice, posebne proizvodne metode, korištenje prirodnih resursa i stroga ograničenja upotrebe kemijski sintetiziranih inputa.

Također uspostavlja posebna načela vezana uz uzgoj, preradu ekološke hrane i ekološke hrane za životinje.

Pravila proizvodnje

U skladu s općim pravilima ekološke proizvodnje, genetski modificirani organizmi zabranjeni su u svim oblicima. Pravila označivanja hrane omogućavaju subjektima osigurati poštivanje ove zabrane. Primjena ionizirajućeg zračenja također je zabranjena.

Oni koji žele upotrebljavati ekološku i neekološku poljoprivrednu proizvodnju moraju osigurati da su životinje i zemlja za te dvije vrste poljoprivrede odvojeni.

Ekološka proizvodnja bilja mora zadovoljavati određena pravila vezana uz:

• obradu tla kojom se moraju očuvati život u tlu i prirodna plodnost tla;
• sprječavanje štete bilja koje se mora temeljiti na prirodnim metodama, ali može upotrebljavati ograničeni broj proizvoda za zaštitu bilja koje je odobrila Europska komisija (članak 16. Uredbe);
• sjeme i materijal za razmnožavanje bilja koji moraju biti proizvedeni korištenjem ekoloških metoda;
• proizvode za čišćenje za koje je potrebno zatražiti odobrenje Komisije.

Samoniklo bilje sakupljeno u nekim područjima također se klasificira kao ekološki proizvod ako zadovoljava određene uvjete vezane uz njihovu berbu i podrijetlo (tj. mjesto gdje su sakupljene nije bilo obrađeno neodobrenim proizvodima tijekom zadnje tri godine). Morske alge također se mogu smatrati ekološkim proizvodom sve dok njihovo područje proizvodnje i sakupljanja zadovoljava određene uvjete.

Ekološka stočarska proizvodnja mora zadovoljavati određena pravila vezana uz:

• podrijetlo životinja – rađaju se i uzgajaju na ekološkim poljoprivrednim gospodarstvima;
• gospodarenje stokom i prakse skrbi koje se, između ostalog, odnose na određene značajke držanja životinja;
• metode uzgoja životinja, općenito prirodne;
• hrana za životinje koja mora biti ekološka;
• sprječavanje bolesti;
• čišćenje i dezinfekcija isključivo uporabom proizvoda koje je odobrila Komisija.

Slična pravila odnose se na životinje iz akvakulture.

Komisija odobrava korištenje ograničenog broja proizvoda i tvari u ekološkom uzgoju. Ti proizvodi mogu se koristiti za njegu biljaka, hranu za životinje i čišćenje prostorija koje se koriste za stočarsku i ratarsku proizvodnju. Komisija također može odrediti određene granice i uvjete za korištenje tih proizvoda.

Gospodarstva koja počinju s novom aktivnosti ekološkog uzgoja moraju poštivati prijelazno razdoblje – prijelazna faza tijekom koje je potrebno poštivati ekološke prakse. Uredba propisuje pravila za to prijelazno razdoblje.

Ekološki prerađena životinjska hrana mora sadržavati ekološke sirovine i ne smije se obrađivati korištenjem kemijskih otapala. Prerađena hrana mora uglavnom sadržavati sastojke poljoprivrednog podrijetla. Drugi sastojci dozvoljeni su ako je zatraženo odobrenje Komisije. Ekološki kvasac mora se proizvoditi iz ekološki supstrata i drugih odobrenih sastojaka.

Komisija može odobriti izuzeća iz odredbi vezano uz ciljeve, pravila proizvodnje i označivanje. Ta izuzeća moraju biti ograničena vremenom i odnositi se na određene pojedinačne slučajeve.

Označivanje

Označivanje, oglašavanje ili promidžbeni materijali mogu sadržavati pojmove kao što su „eko” i „bio” u opisu ekološkog proizvoda, njegovih sastojaka ili sirovina.

Oznaka ekološkog proizvoda mora biti jasno vidljiva na pakiranju i sadržavati uputu na kontrolnu ustanovu koja odobrava proizvod u pitanju.

Od 1. srpnja 2010. obavezna je upotreba logotipa EU-a na ekološkim proizvodima uz oznaku podrijetla sirovina upotrebljavanih u proizvodu. Ono mora biti prikazano u istom vidnom polju kao i logotip EU-a.

Kontrole

Usklađenost s odredbama ove uredbe zajamčena je sustavom kontrola na temelju Uredbe (EZ) br. 882/2004 i preventivnih i kontrolnih mjera koje je izradila Komisija. Taj sustav jamči sljedivost hrane u skladu s Uredbom (EZ) br. 178/2002.

Procjena rizika od kršenja određuje vrstu i učestalost kontrola. Njih će organizirati tijela koja imenuju države članice EU-a. U određenim uvjetima ta tijela dužnosti kontrole mogu prenijeti na akreditirana tijela, ali ostaju odgovorna za nadzor provedenih kontrola i odobrenje izuzeća. Države članice EU-a moraju redovito obavještavati Komisiju o popisu tijela i kontrolnih ustanova.

Tijela također moraju kontrolirati aktivnosti svakog subjekta uključenog u prodaju ekološkog proizvoda prije njegovog stavljanja na tržište.

Nakon te kontrole subjekt dobiva potvrdu da zadovoljava ovu uredbu. Ako primijeti nepravilnosti, nadležno tijelo mora osigurati da oznaka proizvoda u pitanju ne sadrži upute na ekološku proizvodnju.

Trgovina sa zemljama izvan EU-a

Proizvodi iz zemalja koje nisu članice EU-a također se mogu prodavati na tržištu EU-a kao ekološki proizvodi sve dok zadovoljavaju ovu uredbu i ako su bili predmetom kontrole. Tu kontrolu mogu izvršiti ili tijelo koje priznaje EU ili akreditirana kontrolna ustanova.

Prodaja i statistički nadzor

Prodaju ekološkog proizvoda ne smiju ni na koji način sprječavati bilo koja tijela države članice osim onog koje je ispitivalo proizvod.

Komisija provodi aktivnosti statističkog nadzora na temelju podataka koje joj šalju države članice. Regulatorni odbor za ekološki uzgoj Komisiji pomaže pri definiranju politika za ekološki uzgoj.

Stavljanje izvan snage

Uredbom (EU) 2018/848 stavlja se izvan snage i zamjenjuje Uredba (EZ) br. 834/2007 s učinkom od 1. siječnja 2022., iako će potonja uredba ostati na snazi do 31. prosinca 2026. kako bi se dovršilo ispitivanje neriješenih zahtjeva iz zemalja koje nisu članice EU-a.