Schengenski sporazum i konvencija

Potpisivanjem Schengenskog sporazuma 14. lipnja 1985., Belgija, Francuska, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka dogovorile su postupno uklanjanje graničnih kontrola na svojim unutarnjim granicama te uspostavu slobodnog kretanja svih osoba koje su državljani zemalja potpisnica sporazuma, drugih država članica EU-a i nekih zemalja koje nisu članice EU-a.

Schengenska konvencija dopuna je sporazumu, a utvrđuje propise i jamstva za uspostavu područja bez unutarnjih graničnih kontrola. Potpisalo ju je navedenih pet zemalja 19. lipnja 1990., a na snagu je stupila 1995. Sporazum i konvencija, uz povezane sporazume i pravila, zajedno čine schengensku pravnu stečevinu, koja je 1999. integrirana u okvir EU-a te time postaje dio zakonodavstva EU-a. U Ugovoru iz Lisabona postavljen je cilj EU-a, a to je „područje ... bez unutarnjih granica, u kojem je osigurano slobodno kretanje osoba”.

Danas je 27 europskih zemalja, uključujući 23 od 27 država članica i četiri zemlje Europskog udruženja slobodne trgovine – Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska – dio schengenskog prostora.

Od 1. siječnja 2023. ukinute su kontrole osoba na unutarnjim kopnenim i morskim granicama između Hrvatske i drugih zemalja schengenskog prostora, a schengenska pravna stečevina u potpunosti se primjenjuje na Hrvatsku (Odluka Vijeća (EU) 2022/2451). Kontrole na unutarnjim zračnim granica ukinut će se od 26. ožujka 2023., s obzirom na to da se potreba za to podudara s datumima ljetnog/zimskog rasporeda Međunarodne udruge za zračni prijevoz.

Od 31. ožujka 2024., odredbe schengenske pravne stečevine u potpunosti se primjenjuju na Bugarsku i Rumunjsku te su ukinute kontrole na unutarnjim zračnim i morskim granicama. Vijeće Europske unije će naknadno jednoglasno donijeti odluku o ukidanju kontrola na unutarnjim kopnenim granicama s Grčkom, Mađarskom i Bugarskom i Rumunjskom.

Cipar će, u skladu s njegovim aktom o pristupanju, uskoro biti dijelom schengenskog prostora. Irska je jedina država članica koja nije dio schengenskog područja. Iako sudjeluje u schengenskoj policijskoj suradnji i pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima, ona nije dio područja bez kontrole unutarnjih granica i zadržava graničnu kontrolu sa schengenskim zemljama.

Četiri zemlje Europskog udruženja slobodne trgovine također su povezane sa schengenskom pravnom stečevinom svojim schengenskim sporazumima o pridruživanju s EU-om, stoga su i one dio schengenskog područja.

Zemlje kandidatkinje za članstvo EU-u u trenutku pristupanja moraju prihvatiti cjelokupnu schengensku pravnu stečevinu. Međutim, kontrole granica na unutarnjim granicama ukidaju se (jednoglasnom odlukom Vijeća) tek nakon ocjene:

• koja se provodi u skladu s primjenjivim mehanizmom evaluacije Schengena;
• u kojoj se zaključuje da su ispunjeni svi uvjeti za ispravnu primjenu schengenskih mjera pravne stečevine koje omogućuju ukidanje kontrola na unutarnjim granicama.

VIDJETI I

• Pravna stečevina
• Kriteriji za pristupanje (Kopenhaški kriteriji)
• Granične kontrole
• Zemlje kandidatkinje
• Vijeće Europske unije
• Europsko udruženje slobodne trgovine (EFTA)
• Područje slobode, sigurnosti i pravde
• Migracije i azil
• Države članice
• Policijska i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima
• Jednoglasnost
• Schengenski prostor (sažetak)
• Ugovor iz Lisabona (sažetak)
• Schengensko područje (internetska stranica).