30.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 207/45

1.

smatra da je čista i u dovoljnoj količini dostupna voda, kao izvor života, neophodna za naše zdravlje i dobrobit. Voda nudi brojne mogućnosti za razvoj, ali jednako tako predstavlja i prijetnju. Poplave, suše i loša kvaliteta vode ugrožavaju naš život, zdravlje i dobrobit;

2.

izražava pohvalu Europskoj komisiji jer je 2000. godine usvojila Okvirnu direktivu o vodama koja, nadopunjena brojnim konkretnijim europskim zakonodavnim aktima (1), sjedinjuje veliki dio prethodnih zakonodavnih akata u jedan paket, utvrđuje pristup upravljanju vodama na temelju riječnih sljevova te utvrđuje ambiciozne dugoročne ciljeve na području zaštite voda;

3.

zna da Europska komisija radi na sljedećim elementima europske politike na području upravljanja vodama:

4.

skreće pozornost na činjenicu da su u većini država članica lokalne i regionalne vlasti nadležne u institucionalnom i političkom smislu za upravljanje vodama te stoga imaju važnu ulogu u provedbi većine europskih direktiva o vodi. Najčešće su lokalne i regionalne vlasti nadležne i za područja koja su važna za održivo upravljanje vodama, među ostalim za prostorno planiranje, infrastrukturu, politiku na području mobilnosti, izdavanje dozvola, poljoprivredu i očuvanje krajolika, opskrbu vodom, zaštitu površinskih i podzemnih voda, prilagodbu klimatskim promjenama i zaštitu od poplava;

5.

prima na znanje zaključke Europskog vijeća u pogledu održivog upravljanja vodama od 17. listopada 2016. i podupire zaključke Vijeća da je voda glavni prioritet te se slaže s tvrdnjom da se zadaće u vezi s upravljanjem vodom razlikuju diljem EU-a zbog čega je potrebna fleksibilnost pri odabiru mjera, što uključuje i potrebu rješavanja pitanja infrastrukture za reguliranje vodnih resursa kako bi se postiglo dobro stanje okoliša i vodnih tijela te osigurala potražnja;

6.

stoga ističe važnost poštovanja načela supsidijarnosti i proporcionalnosti. Na primjer, za mjere u pogledu ponovne uporabe vode ili poboljšanja učinkovitosti na strani potražnje (ušteda vode) presudno je važan nacionalni, regionalni i lokalni kontekst zbog razlika u stupnju dostupnosti vode. Stoga je važno osigurati prostor za razmatranje takvih pitanja na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, unutar europskog okvira, te za poduzimanje potrebnih mjera na tim razinama;

7.

prima na znanje vrlo ambiciozan, dobrovoljni Program komunalnih voda do 2030. koji je pokrenut tijekom konferencije „Gradovi i voda”, održane u Leeuwardenu u veljači 2016. te poziva gradove u Europi da se priključe tom programu;

8.

podupire namjeru Europske komisije da 2017. godine, u okviru provedbe akcijskog plana za kružno gospodarstvo, iznese prijedlog minimalnih uvjeta za ponovnu uporabu vode i provede reviziju Direktive o vodi za piće (REFIT) (2), pri čemu je potrebno paziti da eventualni negativni učinci nemaju nerazmjerne posljedice za druge sektore, npr. poljoprivredni sektor;

9.

naglašava da se razlike među regijama u pogledu dostupnosti vode moraju uzeti u obzir. Ne bi trebala postojati obveza ponovne upotrebe vode, osim ako se može opravdati. U osnovi, ponovno korištenje vode može biti rješenje u regijama u kojima raspoloživost vode predstavlja problem;

10.

u tom kontekstu poziva Europsku komisiju da primjenom uravnoteženog i dosljednog pristupa osigura da se ponovno korištenje vode razmatra isključivo kao dodatna mogućnost opskrbe vodom uz istodobno povećanje učinkovitosti na strani potražnje kao i da se analiziraju i uzmu u obzir mogući učinci smanjene dostupnosti vode;

11.

smatra da je od ključne važnosti da lokalne i regionalne vlasti putem ovog samoinicijativnog mišljenja iznesu preporuke za poboljšanje provedbe postojećeg europskog zakonodavstva o vodi i da i dalje budu intenzivno uključene u buduće europske politike na tom području;

12.

Odbor je višekratno izrazio svoj stav o nizu tema iz područja upravljanja vodama. Ovo samoinicijativno mišljenje dovezuje se na prethodna mišljenja OR-a:

13.

naglašava, u pogledu posljedica klimatskih promjena na upravljanje vodama, potrebu za usklađivanjem političkih mjera na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te razini EU-a s mjerama u kontekstu strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama i upućuje u tom smislu na mišljenje „Ususret novoj strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama na temelju integriranog pristupa”, CdR 2403/2016;

14.

prepoznaje širinu politike na području upravljanja vodama i smatra da se ovo samoinicijativno mišljenje treba usredotočiti na unutarnje upravljanje vodama, odnosno kvalitetu vode, nedostatak slatke vode i zaštitu od poplava. Mišljenje se ne bavi upravljanjem voda mora i oceana, a time ni Okvirnom direktivom o morskoj strategiji ni Direktivom o prostornom planiranju morskog područja, jer su te teme predmet prijašnjih mišljenja OR-a;

15.

skreće pozornost na velike izazove s kojima se suočavamo u području upravljanja vodama koji su posljedica klimatskih promjena i sve intenzivnijeg korištenja zemlje:

16.

upućuje na znatnu gospodarsku vrijednost vodnog sektora i gospodarsku važnost dobrog upravljanja vodama. Primjerice:

17.

smatra da se, s obzirom na veliku nesigurnost u pogledu opsega i utjecaja budućih problema s vodom te neujednačenost pravnog okvira, izrada politike koja se temelji na „nacrtu” može smatrati dobrom polaznom točkom u cilju poboljšanja odnosa među različitim institucijama i razmatranja novih inovativnih načina u pristupu oblikovanju politika koji bi omogućili suradnju između različitih sektorskih područja, uz nastojanje da se ostvari sinergija i uz izbjegavanje sukoba. Potrebno je primijeniti pristup koji možemo nazvati „prilagodljivom politikom”. U sljedećoj tablici navode se različite mogućnosti:

18.

poziva Europsku komisiju da, u okviru predstojeće revizije Direktive o pitkoj vodi, mjera za ponovnu uporabu vode, moguće revizije Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda i naposljetku, revizije Okvirne direktive o vodama, razmotri mogućnosti prilagodljive politike na području upravljanja vodama. Pri tome je potrebno pozornost pridati najvažnijim preduvjetima prilagodljive politike: sveobuhvatnosti, razmjeni informacija, fleksibilnosti i diferencijaciji ciljeva, napora i inovacija; Prilikom razmatranja mogućnosti za novu politiku Komisija bi se trebala savjetovati s lokalnim i regionalnim vlastima kako bi osigurala da su budući prijedlozi u najboljem interesu lokalnih i regionalnih vlasti i da podupiru, odnosno da ne smanjuju njihove nadležnosti;

19.

poziva Europsku komisiju da svoju pretežito sektorsku vodnu politiku pretvori u sveobuhvatnu politiku i stoga traži od Europske komisije da osigura da upravljanje vodama bude uključeno kao horizontalni element u druga područja politika koja su usko povezana s tim resursom, kao što su ljudska potrošnja, energetika, poljoprivreda, ribarstvo, turizam, okoliš itd.;

20.

smatra da načelo predostrožnosti i načelo „onečišćivač plaća” moraju i dalji biti osnova politike upravljanja vodama. Međutim, u sklopu diferenciranog pristupa potrebno je sve mogućnosti držati otvorenima kako bi se pronašla najučinkovitija i najdjelotvornija rješenja, tako da u iznimnim okolnostima bude moguće odstupanje od tih polaznih točaka. Ta se rješenja moraju oslanjati na inovativne, ciljane i ekološki održive znanstvene pristupe;

21.

upućuje u tom kontekstu na činjenicu da energija, odnosno energetski troškovi mogu predstavljati veliku prepreku pri primjeni inovacija i nekonvencionalnih rješenja za nestašicu vode, kao i pri transportu vode do područja pogođenih sušom ili postrojenja za desalinaciju i naglašava da je prilikom oblikovanja politika EU-a potrebno u obzir uzeti korištenje obnovljive energije kao i potencijal same vode kao izvora energije;

22.

upućuje na sve veću upotrebu lijekova, kao što su antibiotici, čije aktivne tvari dospijevaju u površinske vode putem kanalizacijskog sustava. To iziskuje dodatne napore od sektora za proizvodnju pitke vode od površinskih voda, ali može biti i uzrok povećanog rizika od otpornosti bakterija na antibiotike. Rješenje je tog problema u pristupu usmjerenom na raspršene izvore rezidualnih farmaceutskih tvari, odnosno na preostale lijekove i rezidue farmaceutskih tvari u urinu i fekalijama;

23.

potiče države članice i lokalne i regionalne vlasti da koncept zelene infrastrukture i mjere za prirodno zadržavanje vode kao dodatak ili alternativu tradicionalnim sivim strukturnim mjerama (npr. smanjenje hidromorfoloških pritisaka u riječnim slijevovima) uključe u svoje vodne politike, u svoje operativne programe koji se financiraju iz europskih strukturnih i investicijskih fondova (npr. za obnovu močvara i šuma) ili u urbanističko planiranje (npr. za skladištenje kišnice (za ponovnu uporabu) ili povećanje zadržavanja vode u svrhu smanjenja učinaka poplava);

24.

skreće pozornost na potrebu za poboljšanjem upravljanja vodama putem osiguravanja opskrbe čistom vodom u slučaju prirodnih katastrofa (12);

25.

potiče lokalne i regionalne vlasti na suradnju s osiguravajućim društvima i nacionalnim vladama kako bi se osiguralo da kućanstva, farme i poduzeća, koji bi mogli biti zahvaćeni poplavama, mogu dobiti pristupačno osiguranje. Daljnji napori potrebni su kako bi se zajamčilo da svi dionici prepoznaju da je izgradnja otpornosti odmah na početku najučinkovitiji način za smanjivanje rizika i dugoročnih troškova koje uzrokuju prirodne katastrofe.

26.

primjećuje da su ciljevi raznih područja politike sami za sebe dostižni („politika prema planu”), međutim u praksi nailazimo na proturječnosti u provedbi. Odbor ukazuje na činjenicu da regije i gradovi, koji su nadležni za provedbu, često moraju naći ravnotežu između tih proturječnih mjera;

27.

poziva Europsku Komisiju da poboljša razmjenu informacija između onih koji provode politiku na području upravljanja vodama, odnosno lokalnih i regionalnih vlasti, i kreatora politika u Bruxellesu te da prilikom sastavljanja nove politike ili prilagodbe svoje politike u obzir uzme te informacije o npr. proturječnim ciljevima;

28.

očekuje da će planirana revizija Direktive o pitkoj vodi poboljšati sustave praćenja i parametre analize, osigurati bolji pristup informacijama o kvaliteti pitke vode za građane, riješiti problem istjecanja, razviti regulatorni okvir za male ili pojedinačne opskrbe pitkom vodom, predložiti rješenja za probleme uzrokovane materijalima koji su u dodiru s vodom za piće te ažurirati postojeća odstupanja od zakonodavstva;

29.

ustraje na tome da buduća revizija Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda bude izričito usmjerena na poboljšanje praćenja, izvještavanja i širenja podataka i snažno preporučuje da se u obzir uzmu poveznice s kružnim gospodarstvom i učinkovitosti resursa u EU-u. Države bi članice u pogledu izvještavanja trebalo rasteretiti barem u onoj mjeri u kojoj su već ispunile svoje obveze;

30.

pozdravlja novi pristup Europske komisije za ocjenjivanje „stupnja usklađenosti” koje je usmjereno na preostale nedostatke u prikupljanju, pročišćavanju i priključivanju otpadnih voda. Taj pristup nadopunjava službeno ocjenjivanje poštovanja pravnih obveza koje proizlaze iz Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda; sa zadovoljstvom primjećuje da je Europska komisija u svojem osmom izvješću o provedbi Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda po prvi puta obradila i uključila rezultate na regionalnoj razini i poziva Europsku komisiju da zadrži i ocjenjivanje „stupnja usklađenosti” i regionalne pristupe te da ih u suradnji s lokalnim i regionalnim aktera dalje razvije;

31.

poziva Europsku komisiju, države članice i lokalne i regionalne vlasti da smanje nestašicu vode i dodatno povećaju učinkovitost korištenja vode, posebice:

32.

upućuje na napetosti između ciljeva kvalitete vode i zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) te poziva Europsku komisiju da osigura bolju usklađenost između tih dvaju područja politika. EU treba izbjegavati jačanje takvih napetosti i povezanih administrativnih opterećenja koja nastaju prilikom provedbe potencijalno sukobljenog zakonodavstva te tražiti kompromisna rješenja koja će biti najučinkovitija, najekonomičnija i koja će se uzajamno osnaživati;

33.

smatra primjerenim i važnim postići napredak u uključivanju Direktive 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanoga nitratima iz poljoprivrednih izvora u Okvirnu direktivu o vodama, kako bi se uskladile mjere za postizanje dobrog stanja vodnih tijela i odgovarajuće kvalitete vode za ljudsku uporabu.

34.

poziva Europsku komisiju da istraži mogućnosti za izradu fleksibilnije i diferenciranije politike na području upravljanja vodama. Fleksibilnost je potrebna zbog nesigurnosti oko problema s vodama u budućnosti. Vodna će politika – kako u pogledu svojih ciljeva tako i u pogledu svog pristupa – morati pronaći ravnotežu između nužne pravne sigurnosti koja će omogućiti dugoročno planiranje i višegodišnja skupa ulaganja s jedne strane te potrebe za eventualnim prilagođavanjem novim okolnostima s druge strane. Stoga je potrebno diferencirati ciljeve u pogledu vremena i mjesta kako bi se povećala učinkovitost mjera i osjećaj odgovornosti za njih (13), a da to ne dovede do smanjenja ambicija;

35.

poziva Europsku Komisiju da u Okvirnoj direktivi o vodama nađe drugačije rješenje za pravilo „one-out all-out”. To načelo ne pruža dobru sliku o stvarnom ekološkom i kemijskom stanju kao niti o naporima poduzetima za poboljšanje kvalitete vode. Kako bi se osigurala potpora za prijeko potrebne mjere, potrebno je razviti instrument praćenja koji odražava rezultate već postignute u državama članicama;

36.

uvjeren je da su, pored inovacija u sklopu politike, daljnje tehničke inovacije od iznimne važnosti za suočavanje sa sadašnjim i budućim problemima u području upravljanja vodama (14). Kako bi se podržala ta vrsta inovacija, Odbor naglašava moguće koristi europskoga akcijskog plana za inovacije na području vode na razini EU-a kojim bi se doprinijelo uspostavljanju održivog i pametnog društva usmjerenog na hidrološki ciklus. Takav okvir potaknuo bi države članice i lokalne i regionalne vlasti, uz potporu Europske komisije, na primjenu sistemskih inovativnih pristupa, kao i na uspostavljanje partnerstava u inovacijskim projektima u području voda. Iako se postojeće platforme znanja i mogućnosti financiranja inovacija u velikoj mjeri razvijaju, jačaju i šire, Odbor smatra da dvije prepreke otežavaju provedbu inovativnih rješenja. Stoga poziva Europsku komisiju na:

37.

naglašava da je upravljanje vodama područje politike koje iziskuje veliki kapital i velika ulaganja te da će se ta ulaganja samo dodatno povećati u budućnosti. Usvajanjem šireg opsega za definiranje problema, za pristupanje rješavanju problema te za bolje uključivanje povezanih područja politika (kao što su poljoprivreda, energetika, zdravstvo) – na što je postojeće zakonodavstvo već usmjereno – smanjuje se mogućnost povlačenja ulaganja i stvaraju nove prilike i plodno tlo za inovacije. Izazov se sastoji u donošenju razumnih odluka kojima se uzima u obzir ono što želimo očuvati, ali kojima se i ostavlja dovoljno manevarskog prostora za suočavanje s nepredvidivim budućim izazovima u vezi s upravljanjem izvorom života ( Manage the source of life! ).